Blagdan je Sveta tri kralja, a slavi se poklonstvo triju kraljeva malom rođenom Isusu koji su, prema legendi, odnosno priči, vodeći se tragom zvijezde repatice pronašli mjesto Isusova rođenja.
Podsjetila je na to koprivnička etnologinja i viša kustosica u Muzeju grada Koprivnice Vesna Peršić Kovač i dodala da o tome pjevaju brojne pučke crkvene pjesme.
– Tri kralja – Melkior, Gašpar i Baltazar donijeli su tri dragocjena dara i poklonili se Isusu, a taj običaj skriva se i u jednom našem starom hrvatskom običaju pohođenja i poklonstva jaslicama. U crkvi su posebno lijepo ukrašene jaslice i one se još od polnoćke pa do blagdana Sveta tri kralja mogu pogledati i može se darivati mali Isus. To se posebno odnosi na majke s malom djecom koje obavezno vode djecu gledati malog Isuseka – rekla je Peršić Kovač.
Dodala je da je za naš kraj karakterističan običaj takozvanih “zvezdara betlehemara”.
– To je jedan čestitarski ophodni običaj koji se odvija večer uoči blagdana Sveta tri kralja i to je običaj koji provode muškarci, odnosno mladići. Tri do četiri mladića se udruže u jednu betlehemarsku skupinu i bitno je da si naprave i urede rekvizit – zvijezdu koja se nekoć izrađivala od sita koje bi se pričvrstilo na jedan dosta dugačak štap i ukrasilo sa svetim sličicama s prikazom rođenja ili pohoda sveta tri kralja. To se sve još ukrasilo zvijezdama, nekim platnom ili prikazom zvjezdanog neba i u tom situ se zapalila svijeća. Ta betlehemarska zvijezda nosila se visoko iznad glava betlehemara koji su obilazili selo i pjevali betlehemarske, zvjezdarske pjesme želeći domaćinima svako dobro u novoj godini. To je bilo jako bitno, jer znamo da se radilo o agrarnim zajednicama čije je preživljavanje ovisilo o prilikama, o dobrom rodu i plodu – objasnila je naša sugovornica.
Upitali smo ju i o tome zašto se na ovaj blagdan raskićuje bor.
– To je jedan običaj koji se uvriježio u novije vrijeme, tamo od 90-ih godina i to iz nekih možda novijih vjerovanja i shvaćanja koja nisu dio naše tradicije. Naše bake su okićeni bor držale u sobi koja nije bila grijana, možda je i to jedan od razloga što je taj bor mogao izdržati sve do Svijećnice 2. veljače. Bor je stajao ispred prozora, bio je smješten tako da bude iza odmaknute zavjese da ga svi prolaznici vide, da vide na koji način je ukrašen, i tamo je ostajao sve do Svijećnice i do onoga dana kada se i u našim crkvama raskićuju borovi i božićni ukrasi. Tako oni koji štuju našu tradiciju i običaje mogu još slobodno nekoliko tjedana ostaviti svoje božićno drvce – zaključila je.
