Odbor za zdravstvo predložio je Hrvatskom saboru uspostavljanje 14. ožujka kao Nacionalnog dana psihologa.
Cilj je popularizacija psihologije u javnosti te naglašavanje brige o mentalnom zdravlju, prevenciji mentalnih teškoća te važnosti psihologa i njihove struke za cjelokupno društvo.
Datum je izabran jer je 14. ožujka 2003. godine Sabor donio prvi Zakon o psihološkoj djelatnosti kojim su psiholozi postali regulirana profesija.
Koprivnički bračni par psihologa, Leon i Eva Tetec, ističu kako su ovakvi simbolični potezi vrijedni iz višestrukih razloga.
– Kao psiholog, k tome iz područja marketinga, vidim vrijednost ovakvih simboličnih poteza poput proglašenja Nacionalnog dana psihologa iz nekoliko razloga. Kod nas još uvijek postoji velika razlika u percepciji društva kad neka osoba “ide k doktoru” ili “ide k zubaru”, u usporedbi s odlaskom te iste osobe psihologu, a svaki dijalog i informiranje svih nas o toj temi se može iskoristiti kao alat za razbijanje tabua. Osim u području zdravstva s dugim listama čekanja, nedostaje nam psihologa i u školama, vrtićima, raznim udrugama, sportskim timovima, vojsci i slično. Stavljanje psihologije u fokus javnosti može proširiti vidike društva po pitanju što sve psiholog može raditi, a i potaknuti više mladih na odabir karijere psihologa. Bilo bi zbilja lijepo kad bi svi imali mogućnost razgovora s psihologom prije stresnih situacija poput važnog ispita, nastupa ili utakmice – ističe Leon i dodaje kako su uz ovakve simbolične poteze još važniji oni konkretni koji će promijeniti stvarno stanje u društvo, a ovo je korak prema pravom putu.
S tim se slaže i njegova supruga Eva koja pak naglašava koliko je takvo što važno za očuvanje mentalnog zdravlja pojedinca, ali i društva.
– Uloga psihologa može biti ključna u očuvanju mentalnog zdravlja pojedinca, ali i društva u cjelini. Drago mi je da Sabor razmatra važnost te teme i naše struke jer je definitivno krajnje vrijeme da se makne bauk s mentalnog zdravlja u Hrvatskoj. Vjerujem da će proglašenje Nacionalnog dana psihologa dovesti do češćih aktivnosti i diskusija na ovu temu, baš kao što je upravo i ovaj članak, a nadam se da će uskoro slijediti i angažiranje većeg broja psihologa u sustavu jer smatram da su nam potrebni – doslovno od malih nogu u vrtićima do zlatnog doba i domova umirovljenika – zaključuje.
