Preminuo je Ivan Čičin-Mašansker, doajen koprivničkog novinarstva, uzor brojnim generacijama mlađih kolega i jedan od bivših glavnih urednika Glasa Podravine.
Ivan Čičin-Mašansker, od milja zvan Ivo, rođen je 28. kolovoza 1942. u Višnjevcu kraj Bjelovara. Otac Matija i majka Marija preminuli su sredinom četrdesetih godina od posljedica rata, te ga je pod starateljstvo 1944. a potom 1951. i usvojila obitelj Mašansker iz Koprivnice. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Koprivnici, a prve tekstove počeo je objavljivati kao 15-godišnjak u Glasu Podravine, kasnije u gimnazijskom Osvitu, Studentskom listu, Poletu, Vjesniku.
Od 1962. zaposlen je u Glasu Podravine, gdje ubrzo postaje i glavni urednik.
Od 1965. do 1981. radio je u listu Međimurje u Čakovcu, Glasu Podravine i novopokrenutoj Radio Koprivnici, te u Podravki, gdje je od 1968. bio novinar, glavni i odgovorni urednik i direktor Službe informiranja, a list Podravka primio plaketu kao najbolje uređivani list radnog kolektiva u Hrvatskoj.
Od 1981. do 1996. dopisnik je Vjesnika, Večernjeg lista, Hine, dopisnik HTV-a iz Koprivnice i Bjelovara (1993-1996), dugogodišnji dopisnik Hrvatskog radija, urednik novoformiranih Koprivničkih novina, suradnik lista Magnum, a od 2001. zaposlen je u Podravskom listu, jedno vrijeme i kao glavni urednik. Pisao je i fotografirao za koprivničku internetsku stranicu ePodravina. Uređivao je niz godina Podravkinu web rukometnu stranicu, objavljivao tekstove i fotografije i informirao medije.
Izdao je dvije knjige fotografija (“Fotografije” i “”Vratar u zaleđu/golman u ofsajdu”), te knjigu kolumni “Slobodan prostor”. Knjigu “Fotografije” popratile su samostalne izložbe u Koprivnici, Samoboru, Čakovcu i Đurđevcu. Sudjelovao je na više zajedničkih izložbi fotografija (Vruća juha, 60 godina muškog rukometa, Refleks).
Dobitnik je nagrade Zlatno pero, koju je 1975. primio kao priznanje Društva novinara Hrvatske za cjelokupni rad na izdavanju lista Podravka. Za knjigu fotografija Vratar u zaleđu/golman u ofsajdu dobio je nagradu Hrvatskog zbora sportskih novinara, priznanje za publicistiku 2017. godine.
Priznanje Komunikator godine kao urednik internetske stranice Rukometnog kluba Podravke dobio je 2015. od Ogranka Društva novinara Hrvatske Koprivničko-križevačke županije za uređivanje web stranice RK Podravke, vođenje klupskih odnosa s javnošću i predstavnicima medija i postavljanjem novih standarda u izvještavanju sa sportskih događaja na području županije.
Medalju grada primio je 1998. godine, a najvećom nagradom smatra Nagradu Grada Koprivnice za životno djelo koju je primio 2012. godine, obje nagrade za doprinos u razvoju informiranja.
Dao je doprinos Gradskom amaterskom kazalištu u Koprivnici, gdje je glumio u nekoliko dramskih djela: Tri priče o ljudima u jednočinki Bol bi se dala podnijeti, glavnu ulogu Proljeća nedopjevana, glavnu ulogu Nebeski odred, glavnu ulogu Matijaš Grabancijaš Dijak, u drami gimnazijskih izvođača Mladost pred sudom. Za jednočinku Nek se zna na čijoj strani je pravica Osnovne škole Koprivnica napisao je 1958. tekst, režirao i glumio.
