Marko Brezić, pomoćni trener Podravka Vegete dolazi iz zagrebačkog Črnomerca, a u rukometu je od 1998. godine kada je započeo kao tehničar u Lokomotivi.
Oduvijek ga je interesirao sport, no zbog zdravstvenih razloga nije mogao trenirati niti se profesionalno baviti sportom pa je ostao vezan uz rukomet upravo kao trener.
Međutim, nije sve išlo glatko. Počeo je sakupljanjem lopti i istovremeno se bavio raznim tehničkim poslovima, nakon čega je, malo po malo, krenuo po vikend seminarima za mlađe dobne kategorije i dobivao privremene licence.
Godine 1991., kada je imao 18 godina, u Lokomotivi je profesionalno preuzeo U12 rukometašice, a njegova se karijera zakotrljala, piše RK Podravka Vegeta.
Do 2003. godine radio je u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj reprezentaciji Hrvatske kao pomoćni trener, tehničar, tim-menadžer ili u drugim ulogama prema potrebi. Diplomirao je 2005. godine na Višoj trenerskoj školi na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, a 2018. je položio za EHF Master Coach licencu. Iza njega su sada 33 godine karijere.
Učio je od svakoga, s bogatom inozemnom karijerom.
– Imao sam sreću da sam radio s mnogim ljudima koji su ostavili velik utjecaj i trag. Prvi trener s kojim sam radio bio je Zoran Mlinarić, uz kojeg sam naučio prve opće trenerske korake. Uz njega bih izdvojio Vatromira Srhoja, Slavka Bralića, Nenada Šoštarića, Borisa Dvoršeka, Nedeljka Lalića, Josipa Ćosa Milkovića, Ivicu Obrvana, Abasa Arslanagića, Mirka Bašića i Velimira Kljaića – rekao je u uvodu te dodao kako nije imao klasičnog uzora, već je učio od svakoga, kao i na vlastitim greškama.
Osim trenerskog iskustva koje je stekao u Hrvatskoj, tijekom karijere radio je u Kataru, SAD-u, Njemačkoj, Finskoj, Poljskoj, Norveškoj i Italiji.
50. rođendan u znaku novog trenerskog izazova
Okrugli, 50-ti rođendan prošao mu je u znaku novog trenerskog izazova u Freibergu, gdje je potpisao ugovor s HSG Freibergom. Klub nije bio u dobroj situaciji – zauzimao je 14. mjesto u domaćem prvenstvu sa 16 ekipa i prijetilo mu je ispadanje. Bio je siječanj 2023. godine, a već su se razmatrala “vatrogasna” rješenja.
Po dolasku Brezića, klub se uspio spasiti od ispadanja, zavladala je sjajna atmosfera i optimizam uoči nove sezone s uigranom ekipom. No, pet mjeseci kasnije napustio je Freiberg zbog ponude glavnog trenera vrhunskog kluba iz Hrvatske. Freiberg mu je zahvalio i poželio sve najbolje, a Brezić se zaputio u Koprivnicu.
Preuzeo je funkciju pomoćnog trenera nakon što ga je Ivica Obrvan, s kojim je već imao sjajnu suradnju, pozvao da mu bude pomoćnik. Ranije je već dolazio u Koprivnicu kao član suparničkog tabora, a njegova sestra Mateja igrala je za Podravku.
– U muškom rukometu u Hrvatskoj imamo stabilne klubove poput Zagreba i Nexea, dok je u ženskom rukometu to Podravka, uz možda još poneki manji klub. No, Podravka je tu broj jedan, ne samo po igračkom kadru već i logistici te svemu što čini jedan klub. Kada me trener Obrvan nazvao i pitao bih li htio doći ovdje, zadrška je trajala možda sekundu. Takav se poziv ne odbija i odgovor je bio: “Da, dolazim. Prekidam ugovor.” – prisjetio se Brezić.
Dinamika sporta se promijenila
– Rukomet se prije, kao i ostali loptački sportovi, više igrao na tzv. umjetnost. Davao se značaj fizičkoj pripremi, brzini i snazi, što je činilo zatvoreni krug. Međutim, tada nisu bili toliko izraženi fizički detalji kao danas. Nekad se znalo da su krila bila niža, vanjski igrači visoki, a pivoti snažni. Danas su svi iste visine i naglasak je na fizičkoj snazi i brzini. Različiti čimbenici, poput sprava i vježbi u pripremnom razdoblju te video-analiza, ubrzali su razvoj rukometa. Tu su i nova pravila, poput brzog centra. Nekad se čekalo da se svi vrate na svoju polovicu prije napada, a danas toga nema – sve je brže i eksplozivnije – objašnjava Brezić.
Osjećaj Lige prvakinja ulijeva strahopoštovanje.
– Moj posao uključuje sve što je potrebno za trening, od pripreme do odabira rekvizita, praćenja vježbi i sudjelovanja u njima kao podrška treneru i igračicama. Nakon toga slijedi video-analiza i priprema materijala za prezentacije. Riječ je o zahtjevnom poslu jer se klub natječe u najvišem rangu u Hrvatskoj i Europi, što zahtijeva temeljitije pripreme – ističe Brezić.
Posebno pamti utakmice protiv Nykøbinga i Storhamara koje su završile različitim ishodima. Protiv Nykøbinga je u posljednjoj sekundi dosuđen sedmerac za gošće, koje su izjednačile na 27:27. No, u osmom kolu, Katarina Pandža postigla je pogodak u posljednjoj sekundi, donijevši pobjedu Podravki i veliko slavlje.
Lijepi trenuci daju elan za dalje
– Protiv Nykøbinga ostao je osjećaj praznine jer smo mogli više. No, protiv Storhamara osjetio sam potpuno suprotan osjećaj – pobjedu u posljednjim sekundama. To je čar sporta – lijepi trenuci koji daju snagu za dalje – kazao je Brezić.
Na samom kraju prisjetio se nekih anegdota iz karijere te dodao kako je kao “posljednji Mohikanac” koji čitav život posvetio rukometu.
– U Mexico Cityju nisu nam dopustili šetati izvan olimpijskog centra zbog sigurnosti. U Finskoj smo igrali u atomskom skloništu 100 metara ispod zemlje – zaključio je Brezić.
Izvor: RK Podravka Vegeta
