U vremenu između dva svjetska rata, unatoč svakodnevnim izazovima, Koprivnica je tijekom blagdana odisala posebnim šarmom i toplinom.
Uz raskošne izloge, miris domaćih specijaliteta i žamor u gradskim gostionicama, stanovnici su nalazili priliku za zajedništvo i radost. Od otmjenih balova i koncerata do skromnih okupljanja u krčmama, blagdanski duh bio je prisutan u svakom kutku grada, noseći poruku optimizma i veselja: “Zaboravimo naše tuge, ajde da se kucnemo.”
A ‘kuckati’ se pak imalo i gdje – Koprivnica je u to vrijeme imala oko 8000 stanovnika, ali i čak četrdesetak ugostiteljskih objekata različitih vrsta. Od većih gostionica s prostranim salama, poput Ganzerove, gdje su se održavali skupovi, do manjih krčmi bez stolnjaka, u kojima se točilo domaće vino – kalničko, rizling i portugizac. Grad je nudio raznovrsne opcije za okupljanje.
Blagdanski šoping i novogodišnje ponude
Već 1922. godine trgovine su se pripremale za Božić i Novu godinu, poput one Jakoba Rosenberga, gdje su se mogli nabaviti delikatesni proizvodi: sardine, haringa, čokolade, najbolji likeri i rum, ali i kozmetika – sapuni, parfemi i kreme. Singer šivaći strojevi bili su među popularnijim božićnim poklonima, a reklame u novinama pozivale su građane na rezervaciju mjesta za doček.
Kada smo kod novina, u novogodišnjem broju jednog glasnika objavljen je poučan tekst o sifilisu koji je objasnio čitateljima opasnost od ove opake bolesti, a novogodišnji broj novina obilovao je “žutim” vijestima za razbibrigu. Koprivničke novine donose i niz reklama, pa se tako za Božić 1925. godine u slastičarnici Wener mogao kupiti nakit za bor, liker-šećer, čokolade, fondan i salon bomboni.
Kultura i zabava na visokoj razini
Krajem godine, kulturna ponuda bila je bogata. Mate Sudeta je u dvorani Domoljuba održao predavanje ‘Dobre knjige – dobri prijatelji’, dok je pjevačko društvo Domoljub organiziralo Silvestarsku noć uz koncert i ples do zore. Valja posebno naglasiti da su novogodišnje proslave u gradu tradicionalno završavale redutom Kluba Akademičara koja se održavala prve subote poslije Tri Kralja.
Posebno je bila uspjela reduta 14. siječnja 1929. godine kada je u punoj dvorani Domoljuba nastupao jazz band zagrebačkih akademičara. Svirao se čarlston, dok je za ulaz bila potrebna maska ili večernje odijelo. U ukusno dekoriranoj dvorani održana je otmjena zabava do zore, a na večeri posebno je dolazio do izražaja vrlo ukusan kostim gospođice Ele Peršić.
Koprivničke su se dame sređivale u renomiranom frizerskom salonu Canki gdje je poznata manikerka Pepica pružala prvorazrednu poslugu – od onduliranja i bojanja kose pa sve do manikiranja.
“Moderne” tehnologije i stilski pokloni
Lude tridesete donijele su tehnološke inovacije i u Koprivnicu – 1931. godine na dar su se preporučivali Edison Bell gramofoni, a u gradu se pojavio i prvi Telefunken radio. Blagdanska ponuda uključivala je Tivar odijela s popustom, a 1932. godina dočekana je uz 12 koncerata u 12 gradskih lokala.
Božić 1934. godine obilježio je film ‘Osuđena da ljubi’ u kinu Apolo, dok je za Novu godinu prikazivan film Tarzan. Kazališna sekcija Akademičara prikazala je Gogoljevu Ženidbu, a Silvestrovo 1935. u Domoljubu privuklo je rekordan broj posjetitelja.
Život stare Koprivnice naglo je prekinut u proljeće 1941. godine s početkom Drugog svjetskog rata. No, duh životne vedrine ostao je sažet u rečenici jedne vesele skupine na dočeku 1932. godine: “Kad bi bar bilo više Novih godina u godini dana.”
