Najveseliji i najradosniji dan, koji su najmlađi s nestrpljenjem očekivali za vrijeme Jugoslavije, bio je Dan dječje radosti koji se obilježavao posljednjeg dana u godini.
Dan dječje radosti slavio se u radnim kolektivima, školama te mjesnim zajednicama. Kako piše u Glasu Podravine iz 1957. godine, kada je došao taj dan, veselju nije bilo kraja.
– Središte grada bilo je za tu prigodu lijepo ukrašeno. Naša trgovačka poduzeća izašla su van sa lijepo dekoriranim kućicama (iz bajki) u kojima su prodavali igračke i slatkiše po sniženim cijenama. Oko tri sata poslijepodne počele su stizati manje grupe naših najmlađih iz pojedinih izbornih jedinica pred zgradu II. osmogodišnje škole. Tu se je formirala glavna povorka – navodi se u tekstu.
Za proslavu tog dana prisvojeni su likovi i običaji koji su se povezivali sa slavljenjem Božića, ali i generički likovi iz dječjih priča i personifikacije.
Vrhunac je bio dijeljenje darova, a njih je uz prigodni program u sindikalnim domovima ili prostorijama mjesnih zajednica dijelio Djed Mraz.
Do 1960-ih je Dan dječje radosti postao uvriježenom jugoslavenskom tradicijom. To je
dovelo do zanimljivih situacija – primjerice, da se u pojedinim obiteljima darovi dijele
djeci i na Božić i na Novu godinu. Ipak, svi su se radovali posjetu kazalištu ili domu kulture
da im ondje Djed Mraz podijeli slatkiše ili druge prigodne darove. Ponegdje bi bile
organizirane i parade ili javni dočeci Djeda Mraza.
