Povodom Međunarodnog dana volontera koji se održao 5. prosinca, prisjećamo se i slavimo izuzetne ljude koji svojim nesebičnim djelovanjem čine svijet boljim mjestom.
Jedna od tih iznimnih osoba je Anica Desnica, dugogodišnja volonterka Gradskog društva Crvenog križa Koprivnica. Njezin neumorni rad, posvećenost zajednici i iskrena želja za pomaganjem drugima inspiriraju i podsjećaju nas na snagu ljudske dobrote.
Od skromnih početaka do prepoznatljivih priznanja
Njeni počeci krenuli su 70-godina prošlog stoljeća kada se u Koprivnicu s mužem vratila zbog rođenja blizanaca.
– Moji početci su krenuli još dok se nije znalo da je to volontiranje, nego je to bio dobrovoljni rad – prisjeća se Anica.
Nakon povratka u Koprivnicu 1969. godine, zahvaljujući jednoj dragoj kuharici i tadašnjoj ravnateljici Crvenog križa, počela je prikupljati donacije za gradske kuhinje. Ubrzo je njezina predanost postala uzor mnogima.
Kroz godine, Anica je za svoj rad primila brojna priznanja, Medalju Grada Koprivnice, Zahvalnicu Hrvatskog Crvenog križa sa srebrnim znakom te titulu najvolontera Grada Koprivnice, Posebno je ponosna na Državnu nagradu za volontiranje, najviše priznanje za doprinos promicanju volonterstva u Hrvatskoj, koju je primila 2017. godine.
Predanost koja ne poznaje granice
Anica također volontira u Društvu naša djeca te Klubu za starije osobe Mariška, gdje aktivno sudjeluje u pjevačkom zboru, organizaciji izložbi i okupljanju starijih osoba.
– Teško je reći koliko sada vremena provodim u volontiranju zbog smrti supruga i svojih zdravstvenih problema. Rekla bih da je to sada po nekoliko sati dnevno. Dok je bila migrantska kriza, bila sam danonoćno angažirana, a sada volontiram po potrebi – kazala je.
Unatoč izazovima, njezina predanost ne posustaje.
– Da nema drugih, mlađih volontera koji te vuku, ne bih bila toliko aktivna. Imam godine, ali dok mladi guraju, idem i ja – priča s osmijehom.
Kaže da nema velike razlike u volontiranju nekada i sada.
– Više se sada govori o tome. Recimo, iznenadilo me da je sada u Hrvatskoj manji broj volonterskih sati ostvareno nego prošle godine. Što se tiče Koprivnice, rekla bih da ona nije u tome. Također, sada se sklapaju ugovori o volontiranju, dok se prije organiziralo i jednostavno išlo. Uglavnom, razliku u samom djelovanju ne vidim, jer je suština ostala ista – pomagati onima kojima je to najpotrebnije – ističe.
Dirljivi trenuci i neprocjenjive uspomene
Tijekom volonterskog rada Anica je doživjela mnoge emotivne trenutke.
– Za jedan ručak u Crvenom križu zapazila sam bebu i pohvalila njezinu odjeću. Mama mi je rekla da ju je dobila od Djeda Mraza iz Društva naša djeca. Tada sam shvatila da je ta odjeća možda prošla kroz moje ruke. To je bio predivan osjećaj, prisjeća se.
No, neki su trenuci bili i teški. Tijekom migrantske krize suočila sam se s izazovima koje čovjek može samo zamisliti.
– Sjećam se djeteta od četiri ili pet godina koje je ostalo samo. Vikala sam dok su ljudi prolazili da bi prepoznali dijete, ali nitko se nije javljao. Na kraju je naišao jedan migrant koji je reagirao na dijete, a dijete na njega. Taj me trenutak dugo pratio, ali vjerujem da je dječak dobro – govori.
Poruka koja nadahnjuje
Anica vjeruje da volontiranje obogaćuje čovjeka, dok u slobodno vrijeme hekla, čita i štrika.
– Dajte višak sebe i svog vremena. To je iskustvo koje vas čini bogatijim, potiče nova poznanstva i zajedništvo. Nikada niste sami dok volontirate – zaključuje Anica Desnica.
