Priča o Koprivničkim njuškama započela je 2018. godine, kada su se građani Koprivnice i volonteri udružili kako bi osnovali građansku inicijativu s jasnim ciljevima – educirati građane o važnosti mikročipiranja i kastracije životinja, potaknuti volontiranje i olakšati udomljavanje pasa iz Skloništa za životinje Ottova kućica.
Iako je inicijativa u početku bila poznata pod nazivom Glas za njuškica spas, kasnije je preimenovana u Koprivničke njuške.
Prvobitni volonteri morali su, zbog privatnih i poslovnih obaveza, napustiti aktivno sudjelovanje, što je na neko vrijeme zaustavilo rad inicijative i aktivnosti na njihovoj Facebook stranici. Međutim, početkom ove godine, potaknute pozivom na volontiranje od strane skloništa Ottova kućica i Kira, pet entuzijastičnih volonterki – Anela Gjerek, Ivana Kupec, Ana Kolarić Badejo, Lana Zovko i Željka Kišić – odlučile su ponovno pokrenuti inicijativu.
Ponovni početak i dosadašnji uspjesi
Volonterke su krenule s uređivanjem Facebook stranice i Instagram profila Koprivničke njuške, fokusirajući se na predstavljanje pasa iz skloništa kako bi im pomogle pronaći domove.
– Na volontiranje u skloništu smo se odlučile prvenstveno zbog velike ljubavi prema psima te smo odlučile svoje slobodno vrijeme iskoristiti za one najranjivije, koji nemaju svoje pravo glasa. Želja nam je bila prošetati pse, podružiti se s njima i popuniti im vrijeme koje inače provode u boksevima – kažu volonterke.
Njihov rad donosi konkretne rezultate. Od kraja travnja ove godine objavile su informacije o čak 230 pasa, od kojih je 100 pronašlo svoj novi dom.
– Kada smo vidjele koliko ih je veliki broj i kako su neki psi ovdje i duže od nekoliko godina, sjetile smo se pomalo zaboravljene Facebook stranice Koprivničke njuške te razmišljale kako bismo ju mogle ponovno aktivirati i pomoći u predstavljanju pasa iz skloništa. S aktivnim radom Facebook stranice i Instagram profila “Koprivničke njuške” započele smo krajem travnja 2024. godine – objašnjavaju.
Izazovi u radu sa psima i udomiteljima
Rad sa psima iz skloništa nije uvijek jednostavan. Mnogi psi nikada nisu nosili ogrlicu ili šetali na povodcu, a neki su puni energije zbog dugog boravka u boksevima.
Sve što znaju, volonterke su naučile iz vlastitih iskustava sa svojim psima, a neke su prošle osnovne tečajeve dresure.
– Mnogi psi iz skloništa nikada nisu imali ogrlicu na vratu ili idu u šetnju nakon duljeg boravka u skloništu. Neki psi su zaista zahtjevni, prepuni energije koju nisu imali gdje iskoristiti, a neki jednostavno nisu navikli na odnos s ljudima te se boje – kažu.
Fotografiraju i snimaju pse te ih opisno predstavljaju potencijalnim udomiteljima kako bi što bolje dočarale njihov karakter.
– Žaloste nas situacije kada se udomitelji ne raspitaju o karakteristikama psa i ne pokušaju se prethodno upoznati s njim. Iskustvo je pokazalo da udomljavanje na temelju izgleda ili samo pasmine nije uvijek mudar odabir. Krivi kriteriji pri odabiru, nažalost, ponekad završe vraćanjem pasa, što psima stvara dodatnu traumu – ističu.
Trenutno Koprivničke njuške surađuju isključivo sa skloništem, jer nemaju registriranu udrugu niti formalnu podršku institucija. Ono što bi voljele promijeniti jest uvođenje strožih provjera mikročipiranja pasa od strane općina i komunalnih redara.
– Tako bi se djelomično moglo smanjiti napuštanje pasa, jer sve više u sklonište dolaze odrasli psi koji godinama nisu mikročipirani, a time ni cijepljeni. Također, voljele bismo da općine što više pomognu u subvencijama za kastraciju pasa te edukaciji svojih građana ili mještana o potrebama i dobrobiti kastracije. To je kritična točka i izvor problema u kojem se nalazimo. Otvorene smo za suradnju s institucijama, naravno, u skladu s našim mogućnostima. Ono što nas žalosti jest ideja sufinanciranja udomljavanja od strane nekih općina. Primjećujemo mogućnosti zloupotrebe od strane udomitelja koji dolaze udomiti psa isključivo iz financijskih razloga – objašnjavaju.
Zablude o napuštenim psima
Česte su zablude da su napušteni psi problematični ili teško prilagodljivi.
– Primjećujemo također stigmu koju ti psi nose jer su “bili odbačeni”. Često su prisutne neke vrste psiholoških, a ponekad i fizičkih trauma. Ne želimo reći da takvih nema, ali su zaista rijetki. Ljudi često smatraju da su to potpuno nesocijalizirani psi. Većina njih živi u boksevima u kojima broj pasa ovisi o veličini boksa. To znači da imaju svakodnevni kontakt i s ljudima i s drugim psima. Imamo mnoge povratne informacije udomitelja koji nam se jave sa slikama i snimkama. Neki psi čak i nas iznenade koliko su se brzo uklopili u novu obitelj – govore.
Priče koje ostavljaju trag
Jedna od priča koja je posebno dirnula volonterke je ona o Azri, kujici u tipu belgijskog ovčara. Nakon što je gotovo polovicu svog života, odnosno četiri godine, provela u skloništu, Azra je zahvaljujući objavi Koprivničkih njuški pronašla dom.
– Nakon gotovo pola svog života provedenog u skloništu, zahvaljujući našoj objavi, udomljena je u najljepši dom koji je mogla dobiti. Takve priče uvijek nam zagriju srce i zbog takvih, i još mnogo takvih priča, radimo ovo što radimo – prisjećaju se.
Ističu kako kroz svoje objave žele potaknuti ljude da posjete sklonište i upoznaju pse koji tamo žive.
– Kroz naše objave želimo potaknuti ljude da posjete sklonište i upoznaju pse koji tamo čekaju. Te životinje provode svoje dane u nekoliko kvadratnih metara, i to nije njihov izbor – kažu.
Pozivaju građane da zaprate njihove profile na Facebooku i Instagramu te da šire svijest o važnosti udomljavanja.
– Ljude posebno vesele lijepe priče udomljenja, kao i nas. Znamo da smo puno napravile, ali ovo je rupa bez dna. Koliko ih se udomi, toliko novih pasa dođe. Mi ćemo nastaviti s našim radom i potrudit ćemo se kroz naše objave dozvati nove udomitelje. Sigurne smo da za svaku njušku postoji netko. Netko njegov – zaključuju.
