Raditi posao koji volite znači davati cijelog sebe, i to svaki dan.
Upravo takvu priču priča Antonia Tušek, medicinska sestra s preko 20 godina iskustva u zdravstvenom sustavu, čija je predanost i ljubav prema struci oblikovala tisuće sudbina.
Odlučna već od djetinjstva, kada je osobno doživjela izazove bolničkog sustava, Antonia je oduvijek znala da je njezin poziv pomagati drugima.
– Još u sedmom razredu shvatila sam da me ispunjava briga o drugima. Moj djed, koji je bolovao od maligne bolesti, bio je moja prva inspiracija. Ta veza s njim, uz vlastito iskustvo šestomjesečnog boravka u bolnici, oblikovala je moj životni put – započela je Antonia.
Radni dan pun izazova
Svaki radni dan Antonije započinje s puno posla i još više odgovornosti. S obzirom na sve veću zahtjevnost pacijenata, situacija postaje sve kompleksnija.
– Rad u ordinaciji postao je puno intenzivniji nakon pandemije COVID -a. Ljudi sada dolaze češće, traže više razgovora, savjeta i pažnje. Nažalost, ne možemo se uvijek posvetiti pacijentima koliko bismo željeli jer nas pritišće ogroman administrativni teret – objašnjava Antonia.
Antonia naglašava koliko bi administrativna podrška značila medicinskim sestrama. Tijekom ljeta, Dom zdravlja je angažirao studenta medicine kao dodatnu pomoć, što se pokazalo kao odlično rješenje.
– Studenti ne samo da olakšavaju naš rad, nego i sami uče puno toga o medicinskoj praksi. No, to bi trebalo biti trajno rješenje – napominje Antonia.
Izazovi i stereotipi
Unatoč naporu koji ulaže u svoj posao, Antonia se često suočava s nerazumijevanjem. Pacijenti ponekad stvaraju krivu sliku o tome kako medicinske sestre provode svoje radno vrijeme.
– Ljudi misle da samo sjedimo, pijemo kavu i lakiramo nokte. To nije istina. Naša svakodnevica je ispunjena radom, od javljanja na telefonske pozive, preko administrativnih poslova, do brige o pacijentima u ordinaciji. Često se moramo odlučiti između javljanja na telefon ili posvećivanja pažnje pacijentima koji su već u ordinaciji – ističe.
Posebno su teški trenuci kada nedostaje osoblja, što je često slučaj. Tada se medicinske sestre povlače iz drugih ordinacija kako bi nadomjestile nedostatak.
Unatoč tome, Antonia i njezin tim uvijek daju prednost djeci, invalidima i onkološkim pacijentima.
– Nitko nikada nije zakinut. Nastojimo raditi korektno i pošteno prema svima – kaže.
Lijepa strana posla
Antonia s osmijehom priča i o anegdotama koje donose osvježenje u njenoj radnoj svakodnevici. Jedna od njih uključuje telefonske razgovore s pacijentima.
– Kad ljudi zovu za lijekove, često zaborave prekinuti poziv. Znamo čuti kako komentiraju: ‘Halo, hoće li lijek biti pušten?’, ili nešto drugo što nas zna nasmijati. Takvi trenuci uljepšavaju naš dan – dodaje uz osmijeh.
Kad skine uniformu, Antonia ulazi u drugu važnu ulogu – majku troje djece. Obitelj joj je najveća podrška i izvor snage. Nakon dugog radnog dana, provodi vrijeme s njima, gdje nalazi mir i energiju za nove izazove.
Antonia je zahvalna na suradnji s dr. Irenom Celiščak Košt
arić, s kojom čini uigran tim, i cijeni strpljenje svojih pacijenata. Na kraju, ima jasnu poruku za njih:
– Imajte povjerenja u nas. I dok mislite da nemamo posla, mi smo tu, zovemo, slušamo sekretaricu i pokušavamo riješiti sve što treba. Budite strpljivi, jer sve će biti obavljeno – zaključuje.
