Slavko Štampfl, poštar iz Rasinje, već 38 godina svakodnevno donosi pisma, vijesti i tople pozdrave svojim mještanima.
Njegov posao nije samo dostavljanje pošte – mnogim ljudima Slavko je postao prijatelj, osoba na koju mogu računati, netko tko svaki dan unosi mrvicu radosti i topline u njihove živote.
Njegova priča počela je sasvim slučajno kada je s 15 godina počeo mijenjati starije kolege.
– Završio sam osnovnu školu i nisam imao planove za dalje. Počeo sam u Rasinji, a nekad je bio sistem dok poštari nisu našli zamjenu, nisu mogli na godišnji odmor i onda su me zapravo došli moliti – prisjeća se Slavko s osmijehom.
Posao poštara prirastao mu je srcu
Davne 1988. dobio je stalni posao, a nakon vojske vratio se u Rasinju i ostao tamo gotovo tri desetljeća, sve dok poštanski ured u mjestu nisu zatvorili i preselili ga u grad.
Slavko se i danas, u ranim jutarnjim satima, prvi pojavljuje u pošti u Koprivnici. Počinje slagati i sortirati pošiljke, a nakon toga kreće na teren. Tako svakog tjedna posjećuje mjesta poput Kunovec Brega, Subotice Podravske, Cvetkovca i još mnoga okolna mjesta za koja je zadužen.
Svatko tko ga poznaje reći će vam da Slavkov dolazak uvijek unese neki poseban mir – njegova vedrina i srdačnost daju svakom pismu malo dodatne topline.
U ovih 38 godina Slavko je svjedočio mnogim pričama svojih mještana. Prisjeća se dana kad je jednoj gospođi iz sela nosio brzojav da je postala baka trojčeka.
– Pozvala me unutra, srdačno me počastila. Taj izraz lica, to pamtiš cijeli život – prisjeća se.
S druge strane, bilo je i trenutaka tuge.
– Još mi je teško kad se sjetim dana kad sam roditeljima morao donijeti vijest da im je sin nestao za vrijeme Domovinskog rata. To su trenuci kad shvatiš koliko je posao poštara ljudski i koliko emocija nosi – dodaje.
Iako zime u poštanskom poslu često znaju biti teške, Slavko ih podnosi s lakoćom.
– Hvala Bogu, nisu ni zime više kao nekada – kroz osmijeh kaže Slavko, kojem čak ni hladnoće ne mogu oduzeti onaj vedri duh koji nosi svakodnevno kroz mjesta koja posjećuje.
Zaljubljenik u nogomet
Osim što je predan svom poslu, Slavko ima i svoje strasti. Veliki je ljubitelj nogometa, Dinama i Hrvatske nogometne reprezentacije. Godinama je bio tajnik Nogometnog kluba u Rasinji, a pratio je utakmice i izvan granica Hrvatske, odlazeći čak do Münchena i Amsterdama. A kad nije uz nogomet, Slavka ćete naći u vinogradu i voćnjaku, gdje radi s istom pažnjom i ljubavlju kao kad nosi poštu.
– Bio sam ove godine na Europskom prvenstvu pa na svjetskom 2006. godine, puno sam putovao, što sam, a što i s prijateljima. Za nogomet nije teško proći ni jedan kilometar – kaže nam Slavko.
Slavko nije samo poštar – on je osoba koja svakodnevno, tiho i skromno, donosi dio svjetla i ljudske topline u domove svojih mještana. U njegovim pričama, u osmijesima i susretima koje nosi, sažeta je mala povijest svakog sela kojeg obilazi – i njegova ljubav prema ljudima s kojima dijeli svaki dan.
