Blagdan je Svih svetih, a pred nama je i Dušni dan.
I dok se u današnje vrijeme obilježavanje ovih dana svodi na tko ima više, ljepše, skuplje i bolje, porazgovarali smo s koprivničkom etnologinja i višom kustosicom u Muzeju grada Koprivnice Vesnom Peršić Kovač o tome koji su običaji karakteristični za našu Podravinu, što je od njih ostalo danas i koja je zapravo bit spomenutih dana.
Na početku našeg razgovora Peršić Kovač upozorila je na zabunu koja se često događa u javnosti, a ona je da se blagdan Svih svetih često naziva i Dan mrtvih.
– To nije točno jer se taj naziv i značenje – Dan mrtvih, odnosi na dan nakon blagdana Svih svetih odnosno na Dušni dan koji se nekad nazivao i Mrtvih dan i koji je bio posvećen dušama pokojnika. Do zabune je došlo jer je nekad u narodu, prema starom načinu računanja vremena, početak dana bio u predvečerje dana ranije, a ne u rano jutro. Ljudi su tako predvečerje dana Svih svetih smatrali početkom ovog drugog dana – Dana mrtvih i zato su grobove pokojnika obilazili u predvečerje blagdana Svih svetih – objasnila je Peršić Kovač.
Nastavila je kako se nekoliko običaja veže uz to vrijeme.
Krizanteme i svijeće
– Ljudi su ukrašavali grobove krizantemama koje su same po sebi zbog vlastitog savršenog izgleda simbol dugovječnosti i besmrtnosti te prikazuju duše umrlih. Na grobovima se pale svijeće jer se vjerovalo da plamen svijeće osvjetljava put duši umrloga na onaj svijet te svijeća simbolizira svjetlost duše koja teži usponu te simbolizira čistoću duhovnog plamena kojom se uspinje prema nebu – istaknula je naša sugovornica.
Dodala je kako je osim paljenja svijeće u nekim krajevima Podravine bio običaj paljenja vatre u blizini groblja.
– Ljudi su se okupili i zapalili bi veliki krijes i oko tog krijesa bi bdjeli skoro čitavu noć do jutra, a uz to su još, ako je u blizini groblja bila kapelica ili crkva, cijelu noć zvonili za duše pokojnika. Ovo sa zvonjenjem se zadržalo, dok običaj paljenja vatre više nigdje nije prisutan – naglasila je.
Mladi zaručnici
Istaknula je i kako je na đurđevačkom području zabilježen jedan zanimljiv običaj u predvečerje blagdana Svih svetih kad su se ljudi okupljali pokraj grobova svojih najmilijih.
– Bilo je uobičajeno da se tada mladi zaručnici prvi put pokažu zajedno u javnosti. Morali su odjenuti svoju najbolju odjeću i kad bi zajedno došli na groblje i prošetali to je bio znak da su oni mladi par koji će se u skoro vrijeme vjenčati. S obzirom na to da znamo da je nekad zadnji datum za vjenčavanje prije početka Došašća bio 25. studenog, odnosno blagdan svete Katarine, to je bilo sve povezano jedno s drugim – pojasnila je.
Cvjetići krizantema
Osvrnula se i na ukrašavanje grobova te napomenula kako ovo čemu svjedočimo danas nema nikakve veze s tradicijom i običajima.
– Nekad su grobovi bili formirani u obliku zemljanog uskog dugačkog humka koji se očistio od trave i biljaka te se ukrasio tako da su se od malih krizantema potrgali cvjetići i njima se napravio okvir oko ruba groba, a na isti način se unutar tog okvira izradio geometrijski ukras u različitim bojama, a na sredini je obavezno bio izrađen križ. To je jako zgodno izgledalo. Bilo je skromno, ali jako lijepo u toj svojoj skromnosti i jednostavnosti – objasnila je.
Noć vještica
Peršić Kovač napominje kako postoji jedan običaj koji se možda nekako i može povezati s Noći vještica, odnosno s keltskim vjerovanjem.
– Na blagdan Svih svetih u kući se ostavljao postavljen stol i obavezno pribor za jelo s hranom za duše pokojnika jer se vjerovalo da tijekom čitave noći duše pokojnih članova obitelji, koje su se smatrale zaštitnicima kuće, doma i obitelji, vole doći i obići vlastiti dom u kojem su obitavali pa da dušice ne ostanu gladne i žedne onda im se tijekom noći ostavlja hrana – kazala je.
Podsjetila je i da su se u nekim krajevima palile svijeće u izdubljenim tikvama, ali taj običaj je prevladavao i bio najčešće vezan uz blagdan svete Lucije, a to je već predbožićno razdoblje i s obzirom na to da je sveta Lucija zaštitnica vida i svjetlosti ima neko sasvim drugo značenje. Noć vještica nije baš karakteristična za naše područje – istaknula je naša sugovornica.
Običaji su podložni utjecajima
No, isto je tako dodala da običaji, kultura i vjerovanja nisu pojmovi koji imaju strogo zadane okvire koji se ne smiju prekoračiti ili promijeniti nego su podložni različitim utjecajima, promjenama, preuzimanjima običaja iz nekih drugih krajeva.
– Meni je sasvim normalno i da se ti neki novi običaji pojavljuju kod nas i nemam apsolutno ništa protiv toga da se oni njeguju, ali smatram da bi ljudi, pogotovo mladi i djeca, trebali biti informirani i o tome što su naši običaji i da bi trebali te naše stare običaje koji su možda već i zaboravljeni pamtiti i čuvati jer i oni mogu biti jako zanimljivi i zabavni. Možda bismo i mi mogli neke svoje običaje prenijeti drugim narodima i u neke druge krajeve, jer ima nas svugdje po cijelom svijetu – zaključila je Peršić Kovač.
