Gradsko groblje Pri Svetom Duhu govori puno toga o povijesti Koprivnice, a povodom blagdana Svih svetih u društvu povjesničara Hrvoja Petrića i sami smo prošetali grobljem kako bismo se pobliže upoznali s ovim gradom unutar grada, odnosno mjestom koje pruža vječni dom.
Uz brojne sugrađane, na ovoj su lokaciji pokopani i istaknuti pojedinci koji su i za vrijeme života pisali koprivničku povijest pa se tako, između ostalih, na središnjem groblju nalaze vječna počivališta i Leandera Brozovića, Đure Sudete, Đure Estera, Božene Loborec, Vladimira Malančeca, Vinka Vošickog, Tome Šestaka te Zlate Bartl.
Kako nam je to rekao Petrić, Gradsko groblje Pri Svetom Duhu, i samo ime mu govori, nastalo je kraj kapele svetog Duha, na današnjem svojevrsnom platou kroz koji se središnji dio groblja grana prema ostalim, novijim dijelovima. Zanimljivo, u Koprivnici je u prošlosti postojalo nekoliko groblja, a na današnjem središnjem zapravo je zapisan tek manji djelić koprivničke povijesti.
– Upravo ova lokacija izabrana je jer je na povišenom području koje praktički nikad nije bilo plavljeno. Glavno gradsko groblje u prošlosti je bilo tamo gdje je danas Dom zdravlja Koprivničko-križevačke županije, odnosno kod parkića pokraj kapele svetog Florijana. Jedno groblje bilo je i u Goričkoj ulici te kraj ceste koja vodi prema Križevcima, a sva ta groblja su napuštena u drugoj polovici 19. stoljeća. Nakon što su ta groblja bila napuštena, odlučeno je da će se rimokatolici pokapati upravo ovdje. Današnje središnje groblje na ovoj lokaciji sigurno postoji od oko 1650. godine te postoje pouzdani povijesni spisi koji to i potvrđuju – objasnio je Petrić.
No, Koprivnica ima još dva vrijedna groblja, dodao je.
– Jedno je uz Crnogorsku ulicu gdje su se pokapali pravoslavni stanovnici i drugo prema Varaždinu gdje su se pokapali Židovi, a ako me pitate gdje su i dan-danas sačuvani najstariji koprivnički grobovi, to je na pravoslavnom groblju gdje su pokopani koprivnički trgovci iz 18. stoljeća. Od najreprezentativnijih grobova od ljudi iz središta grada nažalost ništa nije sačuvano jer se tada grobovi jednostavno nisu premještali – napomenuo je Petrić.
Koprivničanci su bili skromni, no na nekim grobovima ipak ima posebnosti
Kad je pak riječ o samim grobovima, Petrić je nastavio da su, sudeći po njihovim vječnim počivalištima, Koprivničanci bili podosta skromni i nisu pretjerivali s isticanjem. Ipak, postoje grobnice većih gabarita od kojih je svakako prepoznatljiva ona obitelji Frana Šempera.
– Ta se farmaceutska obitelj grobnicom željela zauvijek prezentirati, no značaj čovjeka uopće nema veze s njegovim posljednjim počivalištem. Iako bi tek trebalo ući u tu priču i ne mogu vam to točno potvrditi, na vrhu grobnice obitelji Šemper latinskim je slovima ispisana godina 1925. uz hrvatski grb, to je godina dok se slavilo 1.000 godina Hrvatskog kraljevstva – nije li to onda bilo osobno obilježavanje te obljetnice? Možda se sve ipak i poklopilo jer je Franu te godine umrla kćer. Zanimljiva je to priča – naglasio je.
Zanimljiva priča vezana je i uz vječno počivalište obitelji Sulimanović, bogate i ugledne koprivničke medičarske obitelji. Riječ je o grobu kraj kojeg je obitelj posadila i stablo bukve, a koje je danas postalo jedno od najprepoznatljivijih simbola ovog groblja. Osim impozantnog stabla, grob krasi i vrijedno umjetničko djelo.
– Bogati ljudi nekad su si mogli priuštiti skupe nadgrobne spomenike, a iako je ovaj spomenik vrlo jednostavan, obitelj je za njegovu izradu angažirala Ivu Kerdića, važnog medaljera i velikog hrvatskog kipara. Inače, njegova medalja nalazi se i kraj groba u kojem je pokopan Leander Brozović, osnivač Muzeja grada Koprivnice, te se ova dva groba nalaze na svega nekoliko metara udaljenosti. U svemu ipak postoji razlika – Sulimanovići su se postavili za vječnost, dok je na mjestu vječnog počivališta Leandera Brozovića riječ o klasičnom grobu koji se nasljeđuje u obitelji, a jedini dodatak je upravo spomenuta medalja – istaknuo je Petrić.
Vrijedno umjetničko djelo koje je također vrlo decentno postavljeno nalazi se i kod groba obitelji Malančec.
– Riječ je o spomeniku anđela koji se moli, to je djelo Frane Kršinića, najvažnijeg učenika Ivana Meštrovića. To je izuzetno vrijedno djelo, ja bih tu nadzorne kamere postavio, da vam iskreno kažem – našalio se načas Petrić.
U moru raznih zanimljivih crtica koprivničkog groblja ističe se i priča koja povezuje prvog koprivničkog tiskara i dvije poznate hrvatske ličnosti.
– Prve novine naziva Koprivnički glasnik u našem je gradu 1896. godine pokrenuo Tito Kostinčer, a iako nijedan primjerak nije sačuvan, znamo da su izlazile. Upravo on je tiskao i djela Đuri Esteru jer Ester nije bio samo učitelj i ravnatelj, već i komediograf i pisac. Drugi važan pisac je Đuro Sudeta čije je djelo “Mor” u lektiri, a Ester i Sudeta su pokopani jedan do drugoga – rekao je.
Petrić se osvrnuo i na natpise na nadgrobnim spomenicima istaknuvši da je na njima na koprivničkom groblju vrlo malo informacija, ponekad izostane i godina rođenja, odnosno smrti zbog čega je potrebno imati dobru podlogu o preminulima kako bi se razumjelo o kome se, odnosno čemu točno radi. No, kao suprotnost tome istaknuo je vječno počivalište Ignaca Petrana, seljaka iz Kunovca, koji je umro 30. lipnja 1903. godine.
– Za vrijeme Khuena-Héderváryja u Hrvatskoj su postojala dva otpora – jedan u Zaprešiću, a drugi u Kunovcu gdje je bilo i mrtvih. Jedan od seljaka bio je ranjen i umro je u Koprivnici pa je odlučeno da ovdje bude pokopan i da mu se podigne spomenik. Na njemu je dosta informacija o pogibiji pojedinca koji je bio spreman umrijeti za svoj ideal – spomenuo je.
Širenje groblja pokazuje da je Koprivnica grad useljenika
Ako se ponovno pogleda šira slika, Petrić je poručio da Gradsko groblje Pri Svetom Duhu svjedoči tome da su ljudi u Koprivnici približno ravnopravni jer je istaknutih grobova s izraženijim materijalnim vrednotama vrlo malo, pogotovo ako ih se usporedi s drugim hrvatskim grobljima.
– Iako se nekoliko grobova ističe, nema toliko odskakanja koliko primjerice na grobljima u Varaždinu ili na Mirogoju u Zagrebu. S druge strane, varaždinsko groblje ima puno vrijednih spomenika jer ima i drugi kontekst – ono je nastajalo u kontinuitetu, dok su groblja u Koprivnici bila na više lokacija pa se sve to razvodnilo – još je naglasio.
Slična priča je i s novijim dijelom groblja koje je također ujednačeno i umjereno, iako je prenatrpano, mišljenja je Petrić. Unatoč tome što je noviji, i ovaj dio koprivničkog groblja piše svoju povijest.
– Širenje groblja vam pokazuje da je Koprivnica grad useljenika jer stari gradovi koji ih nemaju “recikliraju” grobove, a kako se Koprivnica širila s novim stanovništvom, javila se i potreba za novim grobovima pa je groblje postajalo sve veće. Koprivnica je izuzetno širok grad, a takvo je i groblje – zaključio je Petrić.