Jelena Plavšić više od 12 godina živi u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici, i iako ima 96 godina, njezin duh je i dalje živahan.
Svakodnevno uživa u čitanju knjiga, a najviše voli recitirati poeziju. Sjećanja na stihove iz mladosti ne blijede, a recitiranje joj pruža osjećaj slobode, povezanost s vremenima kada je život bio pun ritma i dinamike. Njezine oči tada zaiskre, a riječi izlaze iz nje kao melodija.
– I kao mala djevojčica maštala sam da mogu recitirati, još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nažalost tada su to radila pretežito bogata djeca. Kada sam došla u Dom i kada su nabrojili što se sve može raditi, ja sam se opredijelila na recitiranje i recitiram još uvijek – ispričala nam je Jelena.
Prilagodba joj nije teško pala, a kada joj je prvi puta došlo teško, tadašnja ju je cimerica umirila i nakon toga se tuga više nije ponovila.
– Rekla mi je ‘Dođi, dođi do prozora. Vidiš onu kuću tamo? Ono je moja kuća i ja više na nju ne mislim.’ Tako me je podigla i nisam bila tužna – govori Jelena.
Jelena ima dva sina, jedan živi u Križevcima, a drugi u Karlovcu. Dolaze je posjetiti kad god mogu, i svaki njihov dolazak njoj je poput povratka sunca nakon dugih, sivih dana. Osjeća neizrecivu radost kada ih vidi na vratima, pa makar samo na tren. Njihova prisutnost ispunjava Jelenino srce radošću, i svaki trenutak proveden s njima čini da se osjeća voljeno.
– Oba sina me posjećuju koliko god mogu, s oba sam u dobrim odnosima, a to je ono najbitnije – ističe.
U domu je Jelena pronašla i novu obitelj. Njezina najbolja prijateljica, Danica, uvijek je tu za razgovor. Zajedno su prošle mnoge godine, zajedno dijele sjećanja na svoje prošle živote, ali i dane koje sada provode u Domu. Nema dana da se ne nasmiju, a u trenucima tišine, kada ih preplavi tuga za prošlim vremenima, znaju jedna drugoj biti oslonac.
– Svaki dan se družimo, čitamo knjige i pričamo. Nažalost, vide se promjene nakon korone, nema više toliko druženja, nekada je to bilo puno više, a iskreno, nema mi dražeg prije spavanja, nego podružiti se ostalima – dodaje.
Život joj možda više nije ispunjen svakodnevnim obavezama i brigama kao nekada, ali sada uživa u trenucima mira, čitanju i recitiranju, znajući da je okružena ljudima koji je vole – i svojom obitelji, i prijateljima iz Doma. Iako godine prolaze, Jelena i dalje ostaje ona ista brižna, mudra žena, čija ljubav prema životu i ljudima ne prestaje isijavati.
