U Domu za starije i nemoćne osobe Koprivnica, gdje su godine tiho urezane u zidove, a vrijeme prolazi u ritmu svakodnevnih aktivnosti, jedna se priča izdvaja po svojoj toplini i snazi prijateljstva.
Ivan Kovač, stanovnik Doma, već je pet godina naviknut na ovu novu stvarnost. Iako se smjestio u okruženje koje mu je postalo drugi dom, često se prisjeća prošlih dana i osjeti nostalgiju. No, njegova svakodnevica promijenila se prije nekoliko mjeseci kada je u hodnicima doma upoznao gospođu Mariju.
Marija Mikulinjak iz Legrada, u Dom je stigla prije devet mjeseci. Odlučila je napustiti svoj rodni kraj jer je, kako sama kaže, doma bilo grdo.
U Domu je pronašla svoje utočište, ali i mnogo više od toga. Marija je brzo stekla prijateljice s kojima uživa u zajedničkim trenucima, a povremeno sudjeluje u kreativnim radionicama. No, prava radost u njenom životu došla je u obliku prijateljstva s Ivanom.
– Ona je jedan kat više od mene, sretali smo se na hodnicima i tak smo se upoznali. Čujete, morate se s nekim razgovarat. Ni kavu nije lijepo sam popiti – priča nam Ivan.
Njihovi susreti brzo su prerasli u svakodnevne rituale; od zajedničkog ispijanja kave do šetnji po obližnjim parkovima.
Ivan, koji je oduvijek volio plivanje, sada s veseljem vodi Mariju na kupanje. Ona pak, s osmijehom na licu, kaže da su ti izleti postali poseban dio njenog života.
– Volimo otići malo na bazene, uvijek nas ide više pa si tako skratimo dan. Ovdje u Domu stvarno ima puno aktivnosti i uvijek se nešto nađe tako da nam ni jedan dan nije isti – kažu.
Dom za starije i nemoćne osobe Koprivnica, unatoč svemu što donosi život u kolektivu, za njih je postao mjesto na kojem su pronašli ne samo utočište, već i međusobnu podršku.
Njihova priča nije samo priča o svakodnevici, već o ljudskoj potrebi za toplinom i razumijevanjem. Jer, kako Ivan voli reći: “Ništa nije ljepše nego kad imaš nekoga s kim možeš podijeliti kavu i dan”.
