– Uživam raditi s hranom. To sam ja. Tu sam se vidjela i to je moje – rekla nam je na početku svoje priče Đurđa Jajetić koja je čitav radni vijeka provela u Hotelu Podravina.
Svog posla ne može se ostaviti ni u mirovini pa tako povremeno dođe raditi vikendima kada su veća događanja, poput svadbi i maturalnih večeri.
Otkako je završila četverogodišnju ugostiteljsku školu u Zagrebu, zaposlila se 1980. godine u Koprivnici. Najprije je radila u restoranu Turist, a od 1993. godine u Hotelu Podravina.
– Svi dok smo bili djeca maštali smo o raznim zanimanjima. Moja je želja bila da budem odgajateljica. Čista slučajnost je bila da sam završila u ugostiteljskoj školi. Starije generacije se sjećaju tzv. Šuvarovog sistema obrazovanja koji je cijelo srednjoškolsko obrazovanje pretvorio u strukovno, podijeljeno u dvije faze. Prva je trajala dvije godine, tijekom koje su slušani opći predmeti, a bili su obavezni za sve učenike, bez obzira na to koju su srednju školu upisali. Druga je počinjala u trećem razredu i trajala je do kraja srednjoškolskog obrazovanja, a učenici su slušali predmete potrebne za struku za koju su se opredijelili. Ja sam se upisala u ugostiteljsku, iako sam se mogla upisati na pedagošku. Tu sam se našla i tu sam i ostala – objašnjava nam Đurđa.
Godine i promjene…
Hotel je kroz godine prošao brojne promjene, kroz njegov restoran i bar prošli su mnogi zaposlenici, ali i gosti. Od onih poznatih, pa sve do onih koji su svakodnevno svratili na kavicu ili ‘jednu kratku’. Dosta se toga promijenilo i u samom ugostiteljstvu.
– Nekada smo se mi ugostitelji povezivali s gostima. Naravno, uvijek je postojala distanca, ali druženja su bila drugačija. Danas ljudi sjede za stolom, svatko gleda u svoj mobitel i to je druženje. Toga prije nije bilo – prisjeća se Đurđa.
Dodaje kako je s većinom gostiju koji su redovno dolazili ostala povezana, što joj je posebno drago.
– Taj osjećaj kad sretneš osobu koju si viđao gotovo svakodnevno, s kojom si podijelio jedan dio svoje radosti i svoje tuge, to se ne da opisati. Često su mi gosti znali otvarati dušu. Mi ugostitelji smo im znali biti poput nekakve vrste terapeuta. Ali, distanca je uvijek postojala – napominje Đurđa.
U svojoj karijeri, Đurđa je posluživala sve hrvatske predsjednike, osim Franje Tuđmana. Posebno su joj dragi bili Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović. Upoznala je i mnoge pjevače i pjevačice poput Nede Ukraden, Dražena Zečića i Danijele Martinović, družila se s poznatim glumcima, sportašima i trenerima, poput legendarnog Ćire Blaževića i Cice Kranjčara.
– Svi su mi oni ostali u dragom sjećanju jer nitko od njih se nije nečim posebnim isticao, osim zanimanjem. Svi su oni sasvim normalni ljudi. Kada se za takve osobe priprema domjenak, uvijek postoji protokol gdje se sve unaprijed dogovori, no nitko od njih nije imao posebne prohtjeve i zahtjeve – govori Đurđa.
Drugačiji gosti
Svaki posao pa tako i onaj u restoranskom ugostiteljstvu osim dobrih ima i loše strane, a jedna od njih je rad blagdanima.
– Uvijek teško pada kada moraš raditi za Božić, kada su rođendani ili neka obiteljska okupljanja. No, međusobno smo se mogli dogovoriti. Teške su bile i noćne smjene, ali čovjek se na sve navikne, pa čak i na nepristojne goste – ističe Đurđa.
Najviše je, kaže, živcira dok je gost ignorira, što se prije nije događalo.
– Naša je profesionalna deformacija da dođeš do stola nasmiješen, pozdraviš s ‘Dobar dan, čime vas mogu poslužiti?’, a oni te mrtvi hladni ne doživljavaju. Meni je to osobno jedan od najgorih trenutaka, dok me gost ne pogleda i dok mi se ne obrati. Srećom, u svojoj dugogodišnjoj karijeri nisam imala drugih loših iskustava. Da, znalo se dogoditi da se netko napije, ali to su sve rješavali muški kolege. Jedino mi je teško bilo raditi u vrijeme rata 90-ih kada nikome nisi smio ništa reći, jer svi su se prijetili – prisjeća se Đurđa.
Za sebe kaže kako je dobar “gost” jer nikada ne prigovara, a ako i uoči nekakvu grešku, zadrži je za sebe. I sama zna da biti ugostitelj nije lako. Potrebno je puno strpljenja, pedantnosti ali i ljubavi prema tome poslu, a simpatična Đurđa ga ima na pretek. Zbog toga je bila, ali i ostala, duša Hotela Podravina.
