‘Ni najstroži, najpametniji i najsvetiji zakoni neće je uništiti. Bolje je trpjeti je uređenu, nego se dati varati kojekakvim mudrim, ali iluzornim zakonima kojima bi se istu htjelo satrti.’
Ovako je o najstarijem zanatu na svijetu davne 1890. godine u zdravstvenom izvješću pisao ravnatelj koprivničke bolnice, dr. Niko Selak. Njegove ideje ostvarile su se tek početkom dvadesetih godina, od kada u Koprivnici postoji i radi prva javna kuća, odnosno bordel, organizirana i vođena po svim europskim standardima i uzorima.
Do Drugog svjetskog rata, naši stari ljubav su kupovali na nekoliko lokacija u gradu. U Mosnoj ulici, primjerice, tijekom Prvog svjetskog rata pa sve do 1927. godine, nalazio se omiljen objekt mnogih ondašnjih Koprivničanaca, a zgrada postoji i dan danas. Kao što je to i bio red, na njenom pročelju noću je gorjela crvena lampa.
Unutrašnjost objekta bila je vrlo lijepo uređena. Salon je bio dekoriran u crvenoj boji, s udobnim foteljama gdje su gosti mogli biti posluženi okrepljujućim (ali i ohrabrujućim) pićem. Madame P. bila je zadužena za čavrljanje, a gosti su usput mogli upoznati svoje odabranice prije nego su se povukli u intimne prostorije. Na raspolaganju je bilo četiri do pet lijepih, mladih i izazovno obučenih djevojaka.
‘Mladi gospodine, mi se ne poznajemo, zar ne?’
U tu su kuću zalazili brojni Koprivničanci svih zanimanja, a pričalo se da je među njima bio jedan vrlo ugledni koprivnički odvjetnik. Svi su oni bili dobro primljeni u kući Madame P. gdje su se relaksirali i ‘pobjegli’ od bračnih, poslovnih, političkih i drugih briga.
Jedne večeri u salonu susreli su se tako i maturant i njegov razrednik. U toj vrlo neugodnoj situaciji profesor je oslovio svog maturanta ‘Mladi gospodine, mi se ne poznajemo, zar ne?’. Međutim, tog se dogovora očito držao samo profesor, a dokaz tome je i saznanje o tom susretu o kojem se još godinama prepričavalo u školskim klupama brojnih generacija.
Kada su javne kuće bile na vrhuncu svoje popularnosti, razvoda brakova bilo je manje nego danas
Još jedna anegdota vezana je uz bordel koji se nalazio u Gospodarskoj ulici na broju 10, danas Ulici Đure Estera do kuće Malančec, a koji je držala Franciska Bugarin, poprilično naočita gospođa, prepoznatljiva po tome što je uvijek pušila dugu muštiklu.
– Jednog dana jedna se gospođa požalila svom mužu, tada poznatom liječniku, da joj netko krade rublje s užeta. Nekoliko dana kasnije isti je liječnik išao kod Franciske Bugarin u kontrolu, koju su inače liječnici morali obavljati jednom tjedno, i tamo vidio rublje svoje supruge. Došavši kući, liječnik je prisilio sina da mu kaže kako je rublje dospjelo kod Franciske. Iako mu je bilo neugodno, sin je priznao da je zbog nedostatka novaca krao rublje i njime plaćao usluge koprivničkih dama, ispričao je jednom za Glas Podravine dr. Milivoj Kovačić.
Bludilišni pravilnik
‘Kavana Slavonci’ nalazila se u nekadašnjoj Varaždinskoj ulici, a danas Ulici Ante Starčevića na broju 24. Vlasnik je prilikom dolaska nove bludnice istu morao prijaviti na policiju. Došavši u stanicu, on bi pokazao dokumente nove zaposlenice službeniku i pritom ga pozvao na probu.
Kada je za ravnatelja bolnice izabran dr. Mirko Kasumović, uvedene su legitimacije, odnosno posebne iskaznice sa slikom na čijoj su poleđini napisana bludnička pravila. Takozvanim ‘Bludilišnim pravilnikom’ uređivani su pravni temelji javnih kuća i način njihova vođenja, a njime su djevojke bile zaštićene. Između ostalog, u pravilniku je pisalo da su vlasnice bordela bile dužne najčovječnije postupati sa svojim zaposlenicama te paziti da se ne izrabljuju. Zaposlenicama je bilo dozvoljeno pohađati blagdane njihove vjere u pristojnom i nenapadnom odijelu. S druge strane, zabranjeno im je bilo posjećivati kazališta, javne predstave, koncerte, plesove i slastičarnu.
Javne kuće u Koprivnici su djelovale sve do 1927. godine kada su postale zabranjene, a zanimljiv je podatak da su u našem gradu početkom 20. stoljeća bile registrirane četiri prostitutke. Isto tako, u ono vrijeme kada su javne kuće bile na vrhuncu svoje popularnosti, razvoda brakova bilo je manje nego danas.
