Još jedan zanimljiv završni rad izašao je iz Obrtničke škole Koprivnica. Ovog puta na sjajnu ideju došao je Maksimilijan Perković.
Maksimilijan je razvio set odašiljača Morseovog koda baziranog na Arduino okruženju, a bit njegovog rada “leži” u tome da je sve znanje koje je dobio tijekom četiri godine školovanja prenio u svoj završni rad.
Njegovo zanimanje za elektroniku i softvere počelo je u osnovnoj školi kada je i stekao prva znanja iz robotike te postigao prve uspjehe na raznim natjecanjima.
Osam godina kasnije, sa svojih 18 godina, Maksimilijan je izradio nešto nevjerojatno i korisno, i ono nešto što će koristiti u izviđačima čiji je član od trećeg razreda osnovne škole.
– Za svoj završni rad izradio sam dva odašiljača Morseovog koda koji prevode poslanu i primljenu poruku u običan tekst te ju šalju putem radio valova na drugi odašiljač – rekao nam je uvodno.
Tijekom izrade rada glavni ciljevi su mu bili da napravi što kvalitetniji finalni proizvod koji izgleda potpuno savršeno. No, kako to biva, kroz izradu naišao je na probleme koje je uspješno savladao.
– Susreo sam se s nekoliko njih. No, ubrzo sam ih prevladao uz malo uloženog truda i puno
detaljnog istraživanja – objašnjava.
Nakon završetka rada, Maksimilijan je stekao nove vještine, ali i znanja te smatra kako su osobni projekti najbolji načini za stjecanje novog iskustva koje će mu pomoći ako se susretne sa sličnim problemima ili zadacima u daljem životu.
– Osobnim istraživanjem o temi i samom izradom završnog rada stekao sam puno iskustva iz područja mikrokontrolera, programiranja u C++ programskom jeziku, 3D modeliranja, 3D printanja, dizajna i izrade elektroničkih sklopova i tiskanih pločica i tako dalje. Smatram kako će mi sve to pomoći u novom izazovima – kaže.
Ovaj rad, osim izvrsne ocjene pomogao mu je shvatiti čime se u budućnosti želi baviti.
– Ovim projektom shvatio sam da se želim baviti mješavinom hardvera i softvera. Već sam želio da moje daljnje obrazovanje sadrži veću količinu praktične nastave u odnosu na teorijsko učenje zato što učenje napamet iz udžbenika neće poboljšati ni naše sposobnosti ni naše praktično znanje – govori.
Zanimljivo je kako je Maksimilijan na cijelu ideju oko završnog rada došao sam te da je postepeno nadograđivao i dodavao nove funkcije.
– Vrlo sam zadovoljan cijelim završnim radom te svojim procesom izrade samog rada uz koji sam stekao mnoga osobna iskustva i znanje koje će u daljnjem životu pomoći meni, a nadam se i drugima kojima ću biti spreman dati savjet i pomoći im u njihovim poslovima ili projektima – kaže.
Budući da je završni rad obranio, mature riješio, za Maksimilijana sada počinje novo poglavlje u životu, i to ono u Zagrebu na fakultetu Mehatronike i robotike.
– Idući mi je korak uključiti se u studentski život u Zagrebu, steći nove prijatelje i vječno održati stara prijateljstva iz Koprivnice. U budućnosti se vidim u toj specifičnoj grani tehnologije i volio bih steći što više znanja i iskustva na tom polju te eventualno pronaći posao u kojem ću uživati, a ujedno i doprinijeti zajednici svojim radom iako još ne znam gdje će me život odvesti – zaključuje Maksimilijan.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
