Zajedništvo generacije gimnazijalaca koji su u školske klupe sjeli 1971. godine, maturirali 1974. potvrđivano kroz zajedničko učenje, izlete, priredbe, radne akcije, maturalno putovanje i maturalni ples zadržalo se pola desetljeća.
Stoga je proslava 50. obljetnice mature okupila “akače”, “bekače” i “cekače”, sretne i ponosne što mogu popričati o dogodovštinama iz škole, svojim postignućima u životu, o tome kako provode dane u mirovini. Prisjetili su se “profača” kojima su nekada dijeli nadimke, a izuzetno ih cijenili poput Sivke, Latine, Vučke, Apaša…. kolega koji na žalost više nisu među živima, te svega onog što im je Gimnazija dala kako bi izgradili svoje osobnosti.
Na zajedničkom okupljanju bilo je puno smijeha, pjesme i plesa, uz zaključak da se druženje mora ponoviti već za godinu dana jer je puno toga ostalo još neispričanog.