Kampanja je u punom zamahu, no nešto je drugačije nego prijašnjih godina. Kasnije se krenulo, manje je vremena. Hoće li biti dovoljno vremena da se odradi sve što se planiralo odnosno da se dođe do svih građana?
Podsjetio bih čitateljice i čitatelje da smo odmah nakon HDZ-ovih odnosno Šeksov nemuštih prijedloga novih izbornih jedinica napravljenih pod okriljem noći ili negdje u podrumu, bez sudjelovanja građana i struke i očito usmjerenih protiv nekih krajeva, imenovali svoje koordinatore po izbornim jedinicama. Za našu sam novu izbornu jedinicu koordinator bio ja i već polovicom prošlog ljeta smo krenuli na teren. Jedinica mi se sviđa, prepuna je prekrasnih ljude, a Slavoniju i Podravinu uz rijeku Dravu i povijest zaista mnogo toga spaja. Obišli smo cijelu Osječko – baranjsku, Virovitičko – podravsko i Koprivničko – križevačku županiju, a tako ćemo nastaviti i u danima koji dolaze. S građanima komuniciramo pomoću svih dostupnih alata, iako nisam kao Plenković otvorio TikTok. Siguran sam da će SDP i koalicija Rijeke pravde imati dobar rezultat u 4. izbornoj jedinici i bolji rezultat u postocima nego što je to bilo prije četiri godine.
Kao što ste i spomenuli, izborne jedinice su nove i prilično drugačije nego dosad. Kako je bilo otići do Osijeka, koliko tamo ljudi znaju što se događa uzvodno od njihove Drave i koliko ih to uopće zanima?
U proteklih je nekoliko izbornih ciklusa političko klatno u Slavoniji bilo okrenuto desnom polu. Sigurno da desna opcija tamo ima svoju snagu, no veseli me da su reakcije izuzetno dobre. Išli smo po tržnicama, sajmovima, šetnicama, mnogo nam ljudi prilazi i svi komentiraju kako im je drago što smo se vratili puni snage i što slušamo građane i njihove probleme te na temelju toga stvaramo programe kojima ćemo te probleme i riješiti. Kao gradonačelnika me veseli i što me podosta ljudi prepoznaje baš iz aspekta gradonačelništva te lijepim riječima priča o našoj Koprivnici i Podravini te ističe kako možemo biti pozitivan primjer slavonskim gradovima i općinama. To je zaista jedno veliko veselje i zato sam pun optimizma da ćemo ove izborne izvrsno odraditi.
Spomenuli ste Plenkovića koji je otvorio TikTok, no nevezano čak i za njega, kakva je komunikacija prema mlađoj populaciji? Njih je tradicionalno teže pridobiti i TikTok se ne čini nužno kao loše rješenje.
Sve ovo vrijeme komuniciramo putem društvenih mreža pa čak sporadično i putem TikToka koji će u budućnosti sigurno biti ‘must have’, no moram reći da mi je bilo pomalo nakaradno mjesec dana prije izbora otvarati TikTok. To zadovoljstvo ostavljam Plenkoviću i HDZ-ovcima. Zaista su moderni, šteta što to ne vidimo u njihovom vođenju i shvaćanju politike.
Moramo naučiti razdvojiti legalne radne migrante i ilegalne migrante. Uvijek apeliram na ljudskost, ali činjenica je da moramo štiti vlastite građane i vlastite granice.
Kad smo kod vođenja i shvaćanja politike, što Rijeke pravde koje dolaze ovog puta i ‘donose’?
Nekoliko je osi našeg programa. Prvo postoji velik strukturni i strateški problem. Unatoč tome što imamo porast BDP-a, potrošnje i porast punjenja državnog proračuna, ništa nismo napravili da strukturno mijenjamo svoje gospodarstvo. Za to su krivi isključivo Plenković i HDZ. Model nam se i dalje temelji na potrošnji, kroz PDV i dalje gulimo građane, a ništa nismo napravili za gospodarstvo i poljoprivredu, a to je najbolje vidljivo kada pogledamo u kojim smo poljoprivrednim kulturama samodostatni, a nismo samodostatni gotovo ni u čemu. Nešto u agrumima, žitaricama i blizu smo s piletinom. U svemu ostalom značajno kaskamo. Imamo porezni model koji snažno gazi građane, umirovljenike i građane, a žmiri na krupni kapital i ekstra profite banaka i stranih trgovačkih lanaca. Tu nam treba velik zaokret da bismo dobili poštene plaće, da bismo promijenili način indeksacije mirovina i dobili poštene mirovine. Da se ne lažemo, možemo vaditi postotke koliko je mirovina rasla, ali ono što je porezno jest koliko je ta inflacija uzela tim istim umirovljenicima i koliko je udio mirovina pao u prosječnoj plaći. Ostale stvari koje tište naše građane povezao bih upravo s mladima koji jednim dijelom odlaze zbog plaća, a drugim zato što ne vjeruju u naše institucije. Zašto? Zbog korupcije. Treba nam remont i totalni reset pravosudnog sustava, a ne da ovo što imamo danas – što si veći kriminalac, veća ti je šansa da ćeš dobro proći i završiti u zastari, a ako si obični građanin, onda će te pravosuđe za tvoj dug od par eura nagaziti do iznemoglosti. Građani opravdano imaju takvu percepciju i to je činjenica. Vidimo kako pravosuđe funkcionira na primjeru švicarca ili blokiranih građana gdje ništa ne radi za te ljude, samo igra onako kako treba velikim bankama, krupnom kapitalu i famoznim agencijama za naplatu potraživanja koje mogu sve. Strani trgovački lanci i banke nam se doslovno rugaju s time koliko dobiti su samo u prošloj godini iznijeli iz Hrvatske u svoje matične zemlje. Pola porasta BDP-a su odnijeli u inozemstvo i imamo to što imamo, 50 posto veće plaće u našim trgovačkim lancima nego što su na primjer u Njemačkoj, ali zato naši radnici imaju 50 posto manje plaće. Mlade uz plaću i institucije muči i stanovanje, a SDP i tu ima svoj plan gdje bismo krenuli u smjeru da država to preuzme na sebe i da mladim ljudima omogući dugotrajan najam i priuštivo stanovanje jer s današnjim prosječnim plaćama, kvadrat stana si ne može priuštiti nitko. Tu je važna agenda koja se tiče i besplatnog vrtića. Općine i gradovi to teško mogu iznijeti sami i bez države i uz male promjene u proračunima, možemo omogućiti besplatne vrtiće. Naravno, ne smijemo zaboraviti i zdravstveni sustav jer ono što danas imamo od HDZ-a je to da su liste čekanja nikad veće, da se javni sustav zatire i da se stvara mnijenje da je ljudima najbolje da odu. Kud da odu? Kod privatnika, liječiti one koji imaju novaca da to plate. To je strašno i to je katastrofa. Lokalno bismo također mogli nabrojiti razne teme, no ovo što se događa s brzom cestom je najgore. HDZ nas doslovno 30 godina vara i laže, a zadnji pošteni kilometri prema Križevcima su napravljeni u vrijeme vlade Zorana Milanovića, a kolege Anušić i Đakić se rugaju kada sad dođu i kažu ‘riješit ćemo brzu cestu’. Mogli ste to riješiti mnogo puta u ovih 30 godina, ali ste to radili na način da je Sanader otvarao radove na brzoj cesti na ničijoj zemlji.
Nakon nacionalnog i lokalnog okvira, tu je i onaj europski, a koji je najizraženiji kod desnih opcija i tiče se priljeva stranih radnika, migranata, ilegalnih migranata i slično. Desna opcija tu ističe da bi se u državu trebalo ulaziti isključivo legalno, a ne bez dokumenata i preko šume te igra na nacionalističku kartu. Koji je stav lijeve opcije?
Prvo trebamo razdvojiti legalne radne migrante i ilegalne migrante. Kad pričamo o legalnim radnim migrantima, činjenica jest da bi naša industrija nažalost stala kada njih ne bi bilo, no činjenica je i da država prema njima nema nikakvu strategiju te su ti ljudi u mnogo slučajeva ostavljeni na milost i nemilost poslodavcima i agencijama, privatnicima koji ih dovode. Tu moramo napraviti strategiju kao što moramo konačno riješiti i plaće našim radnicima pa vjerojatno nećemo imati tolike potrebe za stranim radnicima. Kada pričamo o ilegalnim migrantima, to je ogroman problem koji ljudima u pograničnim područjima stvara ogromnu nesigurnost. Europska Unija zasad na to nije našla adekvatan odgovor jer ako svatko u Hrvatskoj može tražiti azil, zašto ga ne traže, nego su ovdje ilegalno? Uvijek apeliram na ljudskost, ali činjenica je da moramo štiti vlastite građane i vlastite granice. HDZ se tu nije proslavio jer jako pazi da se ne zamjeri nekome u Bruxellesu tko zapravo nema nikakvu strategiju i riskira pretvaranje graničnog pojasa oko Hrvatske u ‘hot spot’.
Jedno od najvećih i najteže rješivih problema u Europi i Hrvatskoj je i pitanje demografije.
Da, demografski problem nije patent samo Hrvatske, iako je u Hrvatskoj među najizraženijima u Europskoj Uniji. To je očito postao velik problem cijelog zapadnoeuropskog svijeta i očito je da ćemo morati mijenjati svoj stil života i svoj stil ekonomije jer ovo što danas imamo nije dobro. Ne mislim da treba uništiti kapitalizam, ali mu treba dati ljudsko lice. Ovo što danas od kapitalizma imamo je situacija u kojoj bogati postaju sve bogatiji, bila kriza ili ne, a siromašni postaju sve siromašniji. Tome smo svjedočili i u ratu i u pandemiji, a sad i u inflaciji. Neki plivaju u novcu, a neki drugi ne mogu si priuštiti niti novi bicikl. Ekstra profitere i ekstra bogatstvo treba oporezivati. Nemam ništa protiv privatnih poduzetnika, no moraju u sebi nositi društvenu odgovornosti i vraćati u društvenoj redistribuciji onima kojima je to potrebno, bilo da se radi o socijalnim potrebama, umirovljenicima, vrtićima, školama, bolnicama ili cijelom javnom sustavu. Demografski problem u Hrvatskoj ima nekoliko slojeva. Prvo da mladi ne vjeruju u institucije pa se teško odlučuju na obitelj ili, još gore, odlaze preko granice, nemaju adekvatnu mogućnost rješavanja stambenog pitanje, ne mogu očekivati normalnu plaću s kojom će preživjeti mjesec, a sve oko njih je samo porast troškova. Sve ono što sam spomenuo, od plana za stanovanje i stanogradnju do plana za besplatne vrtiće i poštene plaće je promjena koja nam može donijeti početke demografskog oporavka, no nitko nema čarobni štapić i to ne ide preko noći.
Ne vidim s čime Zoran Milanović krši Ustav. Mogu prihvatiti da on ne može biti kandidat na izborima, iako bi se o tome moglo raspravljati
Ankete i općenito ozračje daje naslutiti da SDP i cijela koalicija uživa stanovit pozitivan zamah te da je odaziv građana odličan. Mislite li da bi se to dogodilo i bez Milanovića odnosno poteza koje je povukao?
To je pitanje na koje ne možemo znati odgovor. Činjenica je da je SDP više od pola godine u pozitivnom trendu, vidljivo je to i na izborima koje smo imali i na nekim lokalnim sredinama poput mjesnih odbora u Koprivnici ili prijevremenih izbora za gradsko vijeće u Varaždinu ili Orahovici. Sigurno je da je Milanović svojim nastupom, bez obzira što ga ne smijemo spominjati, doprinio jednoj dinamici kampanje jer pričamo o političaru koji je prema svim relevantnim istraživanjima najpopularniji političar Hrvatske.
Je li onda Milanović jedini pravi mogući rival Plenkoviću?
Zbog tog njihovog odnosa sigurno je stvoreno mnijenje da su oni dva arhirivali i arhineprijatelji, no htio bih naglasiti da stvari moramo gledati i kroz timove. SDP sigurno ima tim ljudi koji imaju iskustva i sa visokih funkcija te mnogo načelnika i gradonačelnika koji ostvaruju dobre rezultate, dok se HDZ uvijek pretvori u ‘one man show’. Predsjednik mora biti ‘bog’, a ovo ostalo, što gore to bolje. Da tako ne funkcioniraju, ne bi zbog korupcije i ostalog morali u ovoj vladi smijeniti 30 ministara.
Krši li Milanović Ustav?
Ne vidim s čime krši Ustav i moram reći da me izrazito iznenadila komunikacija Ustavnog suda. Mogu prihvatiti da on ne može biti kandidat na izborima, iako bi se o tome moglo raspravljati, što piše, a što ne, no sve ono nakon toga što su rekli, poglavito prema SDP-u je po meni i s ustavnopravnog aspekta i s aspekta politike, je duboko nekorektno. Danas imamo situaciju da HDZ svaki dan može pljuvati po Milanoviću pa onda i SDP-u, da ostali koji sudjeluju u kampanju mogu komentirati Milanovića na ovaj ili onaj način, a jedini kojima se prijeti Ustavnim sudom i poništenjem lista je SDP. Čestitam im na odluci, pokazali su da vrlo dobro znaju provesti ono što u nekom podrumu zamisli Vladimir Šeks.
Kratki komentar na datum izbora i činjenicu da ćemo birati u srijedu?
Procjena, kako ja to vidim, je bila da ako će izbori biti u radnom tjednu, doprinijet će najvećoj izlaznosti i mislim da je to dobra odluka jer smo u proteklih nekoliko izbornih ciklusa s izlaskom imali problema. Osim toga, vrijeme je da kao zapadnoeuropske demokracije kažemo kad su izbori i da se zna – taj utorak ili ta nedjelja u tom mjesecu te godine, osim ako vlada ne padne prije toga, su izbori, a ne da imamo ovo što smo imali proteklih nekoliko mjeseci, da se svi iz toga isključe, a izbori će biti kada to odluči HDZ. To nema veze s demokracijom.
Može li se datum i dan ovih izbora shvatiti i kao pokušaj da se iz svega pomalo isključi dijasporu?
Ne vidim kako bi bila isključena jer oni svoje mandate zajamčene Ustavom imaju i nitko im ne brani da glasaju kod njih. Ono što se drugo može pojaviti kao problem HDZ-u koji oni nemaju hrabrosti komunicirati je stalna sumnja koliko ljudi koristi duplo pravo glasa. Ustavni sud je energično reagirao prema Milanoviću i SDP-u, a prave se da ne vide da imamo ogromnu disproporciju u popisu stanovnika i registru birača. Mislim da se radi čak o 500.000 ljudi. Pa gdje je tih 500.000 Hrvatica i Hrvata građana Hrvatske koje mi nismo obuhvatili popisom stanovništva? Kako?
Narativ je već godinama isti. HDZ pokvari pa netko drugi mora doći popraviti. Je li zbog toga SDP u ponešto nezahvalnoj poziciji stalnog popravljanja nečega što je netko drugi pokvario, umjesto da se samo nastavi raditi na napretku.
To je istina, ali kada bismo tako razmišljali, ne bismo išli na izbore nego bismo HDZ-u koji je pokupio desetine tisuća članova komunističke partije pustili da nas ponovno pretvore u neku vrstu novog jednopartijskog sustava, što je u konačnici vjerojatno i njihova želja. Ivica Račan došao je nakon deset godina HDZ- ove vladavine gdje je bilo pozitivnih stvari jer, u konačnici, nastala je država koja je međunarodno priznata, ali kako je to desetljeće išlo kraju, ogrezli smo u korupciju, privatizaciju, totalni slom društva i gospodarstva… Samo u našem kraju nestao je Bilokalnik, Pomka, Sloga, Izvor, a sve u režiji HDZ-ove grabeži. Važno je na to podsjetiti građane, a to se događalo u cijeloj Hrvatskoj. Račan je dobio izbore kada je mnogo toga trebalo sanirati i popravljati, a kada moraš popravljati, često moraš vući nepopularne poteze. Iako su stope rasta Račanove vlade bile jako dobro, očito to sve nije bilo dovoljno ili su očekivanja građana da on ima čarobni štapić bila prevelika. Zoran Milanović je dobio izbore u tijeku svjetske ekonomske krize, a HDZ-ovci zaboravljaju da je ostavio puno uređeniji sustav, ali i gospodarstvo koje je ulovilo pozitivne trendove koje je HDZ sad nastavio, ali je naslijedio je i vladu gdje je prethodne premijer završio u zatvoru zbog korupcije, kriminala i uništavanja institucija ove zemlje. Nažalost, to se brzo zaboravi. HDZ je već zaboravio da im je Sanader bio predsjednik.
Možemo li na kraju pobrojati nekoliko gorućih problema lokalne sredine koje čim prije treba riješiti?
Brza cesta gdje je SDP sa svojim partnerima jedina snaga koja može pobijediti HDZ i doprinijeti tome da tu cestu napokon i dobijemo. Poplave koje su nam pokazale koliko si truda moramo dati oko nasipa, ekološka bomba bivše praonice vagona kod Botova i zaobilaznica koju bi Koprivnica trebala dobiti, a od koje je država do sada bježala kao vrag od tamjana. Vrijeme je i da cijela Podravina dobije podravsku magistralu o kojoj se tlapi već godinama, a nije se napravilo ništa oko nekih obilaznica oko pojedinih gradova gdje su slučajno na vlasti HDZ-ovci. Neka se napravilo, ali neka se napravi i svigdje drugdje gdje je to potrebno. Infrastrukturni i prometni problemi su apsolutno ono za što smo zakinuti.
Slogan ‘Rijeke pravde dolaze’ spontano se dogodio i od svih ljudi, baš je Jura Stublić nehotice dao identitet kampanji. Volite Stublića i Film?
Osobno mi je Stublić vrh i ugodno me sve to skupa iznenadilo, drago mi je.
Tekst pripremio Ivan Grobenski.
