Podravina se može dičiti bogatom tradicijom, baštinom i običajima što posebno dolazi do izražaja u ovo blagdansko vrijeme.
Badnjak, Božić i Štefanje tako su svojevrsni vrhunac svake godine kada je riječ o iskazivanju dobrote, zajedništva i složnosti, a svako selo u Podravini upravo ove dane vrednuje na poseban i jedinstven način.
Kako bismo saznali kako se Božić nekad slavio u Virju, odnosno kako se slavi i dan-danas, susreli smo se s mještankom Virja Đurđicom Hapavel koja nam je potvrdila da i ove godine njena velika obitelj blagdane slavi u posebnom ozračju njegujući pritom tradiciju i baštinu ovog kraja.
– Mojih osmero djece je tijekom godine posvuda “razbacano” zbog čega je običaj da se na Badnjak svi okupimo nakon što oni, svaki kod sebe, obave svoje poslove pa se sastajemo na svečanoj večeri do polnoćke. Mi koji smo kuće i dalje održavamo običaj nošenja slame u kuću u 17 sati uz molitvu. Pogasimo tada sva svjetla i u kuću se unosi slama, a molimo da nam Bog da zdravlje, blagoslov, dobru djecu i zapravo sve što želimo da nam se ostvari u nadolazećoj godini. Kad se svi skupimo onda večeramo i družimo se pa zajedno odlazimo na polnoćku. Pošto smo si zajedno na Badnjak, onda je na Božić svatko u svom domu, a na Štefanje se ide čestitati obitelji, prijateljima… Tako je to bilo i prije kod nas, Badnjak se obilježavao do ponoći, a Božić je bio za ostati doma u krugu obitelji – opisala je Hapavel.
Da je tradicija ovoj obitelji zaista važna dokazuje i to da je Hapavel uoči susreta s nama pripremila božićni stol kakav ona pamti iz svog djetinjstva. To je zapravo prikaz načina na koji se kod njene bake u kući 70-ih godina prošlog stoljeća slavio Božić, istaknula je.
– Među prozorom je bilo zrcalo, a na njemu je bila zataknuta okićena borova grana, bilo je i suhog voća, oraha obučenih u papir, cukrenih bombona… Na stolu je bio kuglof, a na njemu jabuka i svijeća. U tanjuru su bile sjemenke graha, pšenice, kukuruza, ječma… Zapravo svega čega je tada bilo, pa i koštica od bundeve, oraha, lješnjaka, luka, jaja… U tanjuru su još sa sjemenjem bile pomiješane kovanice, a ispod tanjura papirnati novac pa da bude i blagostanja. Ispod stola je bila slama na bijeloj čistoj tkanini i tu smo se onda mi kao djeca okupljali i pjevali božićne pjesme. Moja djeca to nisu radila, ali su kraj stola s bakom voljela čitati Bibliju. Na stolu su bila i dva stolnjaka uz križ složen od slame i s posipanim žitom u želji da žito rodi iduće godine. Stol je zapravo bio nagovještaj svega onoga što se želi da se ostvari nadolazeće godine – otkrila je Hapavel i dodala da ona i danas ovakav božićni stol simbolično priprema za svoju obitelj.
Već smo spomenuli kako je ova obitelj zaista velika pa tako Hapavel ima osmero djece i 11 unučadi, dok je 12. na putu, pohvalila se. Baš je zato kuća ove obitelji na Božić posebno vesela.
– Svaki put kad djeca dođu to je veliko veselje. Svi skupa slažemo i jaslice pa djeca odu na slamu, no to je sada simbolično, a jaslice su im uvijek veliko zadovoljstvo. Obavezno molimo i “nosimo” Božić u kuću – naglasila je.
Kad je pak riječ o božićnim poklonima njenog djetinjstva i mladosti, darivanja na kakvo smo danas svi navikli zapravo i nije bilo.
– Kad sam bila mala dovoljno mi je bilo da mi mama ili baka daju naranču, jabuku ili neku drugu sitnicu. Nije bilo stavljanja poklona pod bor niti orašara ili vilenjaka…. Božić bez jaslica nije Božić, a danas ih nitko ne reklamira, iako značenje Božića opisuje i sama ta riječ – to je mali Bog, a nikako orašari… Svi su ti pokloni otišli u komercijalu i u skupim poklonima se izgubio duh Božića – mišljenja je Hapavel.
Unatoč tome, za kraj razgovora poručila nam je da se u Virju ipak drži do tradicije pa stoga brojni mještani na Božić odlaze na večernju misu i blagoslov djece.
