Iako je svoje kopačke objesio o klin, sport je i dalje prisutan u životu Koprivničanca Zorana Vlaha.
Svoju posljednju utakmicu ovaj je golman odigrao u lipnju 2021. godine, a u nogometni svijet zakoračio je još u svom djetinjstvu uz oca golmana.
– U samim počecima branio je boje Bratstva iz Kunovca, Graničara iz Legrada, u kadetskim danima Podravca iz Virja, Nogometnog kluba Koprivnica te Nogometnog kluba Slaven Belupo u juniorskim danima. Što se pak seniorskog nogometa tiče, sve je počelo u Mladosti iz Malog Otoka gdje sam proveo nekoliko predivnih sezona i osvojio nekoliko naslova prvaka. Nakon toga na poziv Ranka Celiščaka odlazim u Mladost iz Molvi. Jedan od značajnijih trenutaka u karijeri odigrao se u Dravi iz Novigrada Podravskog gdje pod trenerskom palicom Želimira Mešnjaka u sezoni od 26 kola, u 14 utakmica nisam primio pogodak, odnosno u cijeloj sezoni primio sam samo 17 golova – prisjetio se Zoran.
Nakon Drave, posebno mjesto u njegovu srcu zauzima i Osvit iz Đelekovca.
– O Osvitu imam samo riječi hvale. U vrijeme mog igranja sa sigurnošću mogu reći da je to bio jedan od najbolje organiziranih klubova u našoj županiji. Svaku domaću utakmica tribine i prostor oko igrališta bili su prepuni, doslovno se tražilo mjesto više. Druženje poslije utakmice, zajednički odlasci gotovo svih igrača na neke druge utakmice u popodnevnom terminu…Ono što je bilo možda i najvažnije je to da si u tom trenutku nismo bili samo suigrači, mi smo svi bili veliki prijatelji – istaknuo je Zoran i dodao da ga je posebno razveselio oproštaj od igranja seniorskog nogometa koji mu je Osvit i upriličio.
Uz veliki nogomet treba naglasiti da se odlično snalazio i u malom nogometu.
– Naime, 2017. godine branio sam za Hrvatsku reprezentaciju sportskih novinara na prvenstvu zemalja jugoistočne Europe koje se održavalo u Srbiji. U vrlo jakoj konkurenciji Hrvatska je osvojila srebrnu medalju a ja sam branio u svim utakmica – kazao je Zoran.
Kad smo već kod odličja i trofeja, važno je istaknuti da je u županijskom nogometnom svijetu osvojio gotovo sve – u mlađim kategorijama ligu je osvojio s Graničarom iz Legrada, seniorsku ligu osvajao je nekoliko puta s Mladosti iz Malog Otoka te Borcem iz Imbriovca s kojim je osvojio i Županijski kup, dok je veteransku ligu osvojio s Osvitom iz Đelekovca te još jedan naslov prvaka dodao s juniorima Močila koje je vodio kao trener.
Upravo trenerski posao čini jedno novo veliko poglavlje karijere, on je već dugi niz godina trener mlađih uzrasta.
– Sve je počelo prije 15-ak godina s malonogometnom ekipom Prizma VV.
Malonogometnu ekipu aktivno je vodio od 2009. do 2016. godine, a kakva je to impresivna ekipa bila govori činjenica da smo u tom razdoblju odigrali 31 natjecateljski turnir te osvojili 27 pehara, odnosno odigrali smo nešto malo više od 200 utakmica te ostvarili 180 pobjeda. Ekipa je 2014. osvojila Sportske igre mladih što je bilo svojevrsno prvenstvo Hrvatske u malom nogometu te smo iste godine osvojili treće mjesto na međunarodnim Sportskim igrama mladih – rekao je Zoran koji je već tri sezone trener u Školi nogometa grada Koprivnice te i tamo postiže odlične rezultate s mlađim uzrastima.
Zanimljivo je i da je dugi niz godina zaljubljenik u moto svijet i svaki slobodni trenutak provodi na motociklu. S obzirom na to da je ljeto završilo, dolazi polako zima, a sa zimom i snijeg, tu se pojavljuje još jedan njegov veliki hobi, a to je skijanje u kojem vrlo često uživa u društvu svoje obitelji i svojih prijatelja. No, još jedna njegova velika sportska ljubav je i trčanje.
– Nakon završene aktivne nogometne seniorske sezone počeo sam rekreativno trčati. S vremenom mi je postalo dosadno trčati sam sa sobom pa sam na prijedlog prijatelja Marka Martinčića za kojeg smatram da je jedan od najboljih trkača u Hrvatskoj prijavio svoju prvu utrku. Nakon utrke, cjelokupne atmosfere i adrenalina prilikom same utrke i trčanja, na prvu sam se odmah zaljubio. Baš mi je Marko jako puno pomogao u samim počecima moga trčanja svojim savjetima oko izbora i vrste treninga pa sam se već nakon godine dana treniranja počeo penjati na pobjednička postolja na utrkama do pet kilometara – objasnio je Zoran koji je trčanje odabrao iz nekoliko razloga.
Kao jedan navodi činjenicu da je cijeli život u sportu i jednostavno nije mogao biti bez neke sportske aktivnosti, odnosno neke sportske aktivnosti gdje je i sam natjecatelj, a ne samo trener.
– Uz mene rekreativno trči i moja supruga Ana koja mi je velika podrška u svim mojim dosadašnjim ludorijama te smo zajedno na taj način htjeli biti na početku primjer našoj djeci da se od najranije dobi počnu baviti nekom sportskom aktivnošću. Najčešće na utrke odlazimo svi zajedno, u njima sudjelujemo najčešće svi, supruga i ja u svojim kategorijama dok su sada i naša djeca počela trčati dječje utrke. Takvo obiteljsko trčanje je nešto posebno – večer prije utrke počinje spremanje, djeca spremaju svoje ruksake i patike, mi sve ostale stvari. Dan utrke za nas je jedan veliki izlet. Uz tu utrku koju otrčimo, uvijek u tom mjestu organiziramo i neki izlet. To je jedna divna stvar jer cijeli dan provedemo vani, na svježem zraku, najčešće u prirodi uz neko jezero ili rijeku i ono najvažnije – zajedno smo – pojasnio je Zoran.
Svakome savjetuje da pokuša učiniti isto.
– Predlažem svima da na bilo koji način pokušaju sebe i svoje bližnje uključiti u bilo koju aktivnost. Vjerujte da ćete se svi zajedno puno bolje i ljepše osjećati. Puno bolje i korisnije je provesti vrijeme vani u prirodi nego ostati u kući ili stanu uz neki od pametnih uređaja. Tako danas imamo svoj PRIZMA V&V running team koji uz članove obitelji čine i naši prijatelji. Svi zajedno odlazimo diljem lijepe naše na utrke i zajednička druženja. I naravno, samim time ste odmah jedan lijep primjer svojoj zajednici i ljudima koji vas okružuju – zaključio je Zoran i dodao da ne misli stati sve dok ga noge nose.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
