Koprivnica se može pohvaliti bogatom glazbenom scenom – od punka, rocka pa sve do alternative – svaki od tih žanrova iznjedrio je bendove koji su obilježili jednu generaciju.
Postoje bendovi za koje se čulo, ali se i dalje čuje, izvan Koprivnice, bendova koji i dalje stvaraju i bendova koji su se tek oformili i polako grade svoju publiku, a ima i onih koji se povremeno okupe “za dobra stara vremena” da si odsviraju “onak, za dušu”. Jedan od takvih je bend Davora Švarca. Davora smo ulovili na jednoj od proba. U malenoj sobi prepunoj instrumenata atmosfera je bila itekako opuštena i vesela, svi članovi, njih sedmero, s nestrpljenjem čekaju subotu i svirku.
Glazba Davora prati od malih nogu, a kako je to bilo kada je rock bio mlad kroz oči onih koji su bili dio koprivničke rock scene od njezinih početaka, ispričao nam je prije probe.
Kako kaže, prvi je bend imao s 14 godina.
– Ana Štefok nam je bila kuma na jednoj svirci i ona nam je predložila da se zovemo “Signali” jer, kako je rekla, mi odašiljemo, tadašnju novu, glazbu signalima. U bendu su onda svirala dva moja bratića Štefanić te prijatelji Sinjerec i Tomac. Dok sam bio srednjoškolac, moj susjed Duško Bodinovac i ja imali smo isti ukus u glazbi i 1967. godine napravili smo prvi vokalno instrumentalni bend u kojem smo pjevali dvoglasno, čak i troglasno. Takvih u Koprivnici do onda nije bilo, a i naša je glazba bili nešto “tvrđa”, prvi smo počeli “nabijati” – prisjeća se Davor.
Tako su u bivšem Jenkaču, sadašnjem Domu mladih, nastupali na jednoj gitarijadi na kojoj su napravili “pravi raspaljot”.
– Nitko u Koprivnici do onda nije čuo da netko može tako pjevati. Svirali smo, između ostalih, “Last time” Rolling Stonesa te “Keep on running” i “Afternoon tea” benda Spencer Davis Group. Gaže u Jenkaču smo imali gotovo svaki vikend, a svirali smo i po čajankama. Raspali smo se jer je bubnjar morao otići u vojsku pa su Duška i mene pozvali u bend “Fenoni” u kojem smo pjevali čak četveroglasno – priča nam Davor.
Uslijedilo je nekoliko godina u kojima je svirao po različitim bendovima poput “Zodijaka” i “Podravka benda”, da bi s 22 godine odlučio da je vrijeme da se posveti fakultetu, ali kako i sam kaže, od fakulteta nije bilo ništa.
Starije generacije će se sigurno rado prisjetiti kako se nekada dolazilo do glazbe koja onda, za razliku od danas, nije bila dostupna samo jednim klikom.
– Duško i ja smo se navečer znali zatvoriti u moju sobu, otvoriti Radio Luksemburg i slušati kaj se pušta. Hitovi su se tada ponavljali svakih 10, 15 minuta. Po prilici smo zapamtili kak’ koja pjesma ide pa smo isprobavali iz kojeg tonaliteta bi ih mogli otpjevati. Angažirali smo i kolegicu iz razreda da nam ispisuje tekstove pjesama jer ih nigdje drugdje nisi mogao nabaviti. Isto je bilo i s notama, tako da, u ono vrijeme morali smo slušati i bilježiti. To je bio jedini način – priča Davor.
Dodaje da ni s instrumentima i opremom nije bilo ništa jednostavnije.
– Imati električnu gitaru, znaš kaj je to značilo? Mi smo si ju morali posuđivati od jedne kolegice iz škole, a većina gitarista si je znala na šuplje gitare lijepiti pick-upove. Pojačalo smo si nabavili od jednog dečka kojemu je hobi bila elektrotehnika. On nam je složio jednostavno pojačalo s dva, tri prekidača koje je trebalo samo navinuti – prisjeća se Švarc.
Putevi su ga kasnije odveli u svijet – živio je tako neko vrijeme u Grazu, a veći dio života proveo je u Tanzaniji. Tamo je svirao u nekoliko bendova, od kojih se jedan zvao “Svakaj”, što je zapravo igra riječima: sva – svahili i kaj – kajkavski, jer su pjevali i na svahiliju i na kajkavskom.
Glazbe se Davor nije ostavio ni po povratku u Koprivnicu. Ponovni susret s Duškom nakon tolikih godina u njemu je probudio želju da ponovno osnuju bend. Nije trebalo puno nagovaranja i ubrzo je nastao bend “Tristo”.
– Svi zajedno smo u bendu u trenutku osnivanja imali točno 300 godina. Sada se više ne zovemo po brojkama, jer bi morali mijenjati ime svako malo – priča nam kroz smijeh.
Svirka, kako je Švarc rado zove, bit će ove subote na prvi dan jeseni, a datum nije slučajno odabran. Naime, nekada davno održavali su se takozvani Jesenji manevri.
– Moj djed je išao k Sulimanoviću u gorice. Danas je to Podravska klet gore na P.R.C.-u, ali u ono vrijeme bila je to klet u kojoj su se okupili prijatelji koji bi tamo proveli tjedan dana. Svakoga dana druga bi im žena donijela nešto za jesti i piti, a oni bi se cijelo to vrijeme veselili i radili kojekakve gluposti. Nazvali su to Jesenji manevri. Priča oko toga mi se jako dopala i rekao sam da bih i ja napravio tako nešto u goricama, samo bi trajalo jednu večer – objašnjava Davor.
Nažalost, zbog najave lošeg vremena koncert je prebačen u klub Nautilus. Nastupit će tako mladi koprivnički punkeri “Insomnia” i bend “Nikak” koji se formirao samo za ovu priliku i Davorov bend koji se danas zove “Već nekak”.
– Ime nam nije važno, bitno je da si odsviramo za dušu i da se svi zabavimo. U bendu sviraju sve prekaljeni i stari rokeri Sven Pierobon, Renato Glavak, Ivan Bukovčan i Duško Bodinovac te dvije mlade dame Anita i Lana Šepec. Stoga pozivam sve, i mlade i stare, da nam se pridruže ove subote u Nautilusu od 17 sati – zaključuje Švarc.
Tekst: Silva Jambrešić
