Nedjelja, 24. studenoga 2024.

FOTO: SAF nas opet oduševljava, Mane Mei: Neupitno je da su murali umjetnost, a festival unosi boju u svakodnevicu i doprinosi kvaliteti života grada

U Koprivnici se ovih dana održava još jedno izdanje Street art festivala, dugogodišnjeg projekta Udruge Mamuze kojim se gradskim ulicama i fasadama daje novi život.

Nakon prošlogodišnjeg jubilarnog 10. izdanja, u Udruzi Mamuze shvatili su kako je ovaj festival dobro prepoznat u lokalnoj zajednici što nam je potvrdila i jedna od osnivačica udruge Maša Zamljačanec naglasivši da je tijekom 11 godina napravljeno više od 100 murala, a brojni umjetnici prošli su kroz Koprivnicu.

– Street art festival oduvijek smo predstavljali kao opušteni festival koji nikad nije imao točnu satnicu jer to je specifično kada se netko bavi likovnim stvaralaštvom tijekom nekoliko dana i ovisi o vremenskim uvjetima, ali i o svom fizičkom i psihičkom stanju. Mi smo to u početku teško prihvatili, ali na kraju prigrlili kao jednu od posebnosti i prednosti ovog festivala – istaknula je Zamljačanec.

Dodajmo tako da su samo neke od lokacija koje su ove godine već dobile novo ruho zgrada Mačkovca u Kampusu, zgrada Elektre u Ulici hrvatske državnosti i zgrada Šahovskog sportskog kluba Podravka u Ulici Ante Starčevića. Kada je pak riječ o ovogodišnjim imenima, u festivalu volonterski sudjeluju svi članovi udruge, a neki od novih i starih umjetnika su Hana Belobrk i Teodora Lukavski iz Koprivnice, Mane Mei poznatiji kao Mario Miličić iz Zagreba te ojoMAGico, odnosno Jadranka Lacković iz Rijeke.

Snimio Tomislav Matijašić.

Zamljačanec je još dodala kako je festival prilagođen svim dobnim skupinama, a u početnim godinama održavanja bilo je neobičnih reakcija posjetitelja i slučajnih prolaznika.

– Posjetitelji su se prvih godina festivala zadržavali u čuđenju, no sada već jako dugo Koprivničanci dobro znaju o čemu se radi, naučili su i odlučili cijeniti ovu vrstu umjetnosti. Nama je to jako drago jer znamo koliko su neke sredine zatvorene za ovakvu vrstu stvaralaštva. Mit ulične umjetnosti, grafita, murala i vandalizma uspjeli smo sravniti, odnosno pokazati da umjetnost može izaći na ulicu i uljepšati grad bez da to čini na ružan način. Jedna od čari ovakve umjetnosti je dopisivanje koje se povremeno dogodi na oslikanim zidovima, no mi to sve prihvaćamo s osmijehom i kao nove lekcije koje smo dobili svi mi zajedno – objasnila je.

Mane Mei stvorio je predivno umjetničko djelo

Već smo spomenuli da je jedan od umjetnika koji stvara na ovogodišnjem izdanju festivala Mario Miličić umjetničkog imena Mane Mei. Miličić je inače rodom iz Slavonskog Broda, no živi u Zagrebu, a uličnom umjetnosti bavi se otprilike 25 godina. Svoj novi mural je naslikao na zgradi Šahovskog sportskog kluba Podravka u Ulici Ante Starčevića čiji je zid, podsjetimo, u prošlosti bio omiljeno ulično djelo brojnih sugrađana na kojem su bile ispisane simbolične riječi “Jer utjehe nema u vodi”. Zid šahovskog kluba sada je dobio novo prekrasno umjetničko djelo, a Miličić nam je prilikom slikanja otkrio da je u Koprivnicu stigao na poziv Maše Zamljačanec.

– Maša mi se javila da ima jedan izazovan zid što se tiče veličine i zbog toga sam i pristao. Težim tome da stvari radim po prvi put, odnosno da budu izazovne te da se moram potruditi i namučiti da bi ih realizirao. Došao sam prvenstveno zbog toga. Zid je izazovan zbog veličine i motiva koji sam odlučio raditi; recimo da radim geometrijsku apstrakciju, no ne nužno. Dosad nisam imao prilike raditi takve motive, to mi je nešto novo pa sam se odlučio baciti u koštac s tim – poručio je i dodao da mural radi prema skici koja je napravljena u Photoshopu i to direktno na fotografiji zgrade kluba.

Snimio Tomislav Matijašić.

Miličića smo upitali i koja je razlika između grafita i murala, odnosno vandalizma i umjetnosti.

– To je dosta širok pojam, prosječnom čovjeku grafiti su natpisi sa sprejem i razno-razne poruke, uglavnom loše. Grafiti postoje i u sklopu supkulture i oni su i vandalizam ovisno na kojoj su površini, no ujedno su i umjetnost. S druge strane neupitno je da su murali umjetnost jer se rade na mjestima gdje je to dozvoljeno i oni su dugotrajniji proces. Ljudi koji prolaze i vide ovaj mural, nemaju u mislima je li ovo vandalizam ili umjetnost, mislim da im je jasno – naglasio je.

Kada je pak riječ o zahtjevnosti posla, sve ovisi o kakvom je točno zidu riječ.

– Ako je zid betonski i glađi, boja bolje “ide”. Na kraju krajeva, svaki zid se može odraditi ako je motivacija dovoljno velika – istaknuo je.

Snimio Tomislav Matijašić.

Ulična umjetnost postala je vrlo popularna

Spomenimo i da se Miličić bavi prvenstveno grafitima i oni su njegova prva ljubav, poručio je.

– Grafitima se bavim od 1998. godine, nekih 25 godina sam u tome. Tada još nije ni postajao pojam street arta, no pojavom grafita postao sam ulični umjetnik, recimo to tako, i to zbog radova na ulici koji su većinom bili vezani uz grafite, to jest slova. To su uglavnom bile rečenice pozitivnog karaktera, dok je ovo nešto novo što mi je interesantno i vjerujem da ću nastaviti raditi u ovom điru – rekao je.

Ulična umjetnost, dakle, postoji jako dugo, no taj se pojam neko vrijeme nije spominjao, nastavio je.

– Onda se u jednom trenu taj pojam pojavio i otad je praktički sve na ulici postalo street art. Sada se već duže vrijeme u medijima priča o tome pa su i ljudi to prihvatili i postali senzibilniji. Samim time što se o uličnoj umjetnosti priča u medijima i rade se novinski članci, ljudi imaju više razumijevanja i nekako im je to postalo prihvatljivo i sviđa im se, ali ne nužno svima. Street art festival je definitivno dobra stvar jer grad postaje interesantnije mjesto, unose se boje u svakodnevicu. Mislim da je festival dobar za kvalitetu života građana i jednog grada – zaključio je Miličić.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Slušaj uživo
zatvori