Koprivnica se tijekom proteklih nekoliko dana našla na meti vandala.
Naime, već smo pisali da je za vrijeme održavanja RockLive festivala provaljeno u prostorije Mažoretkinja grada Koprivnice te su uz opći vandalizam ukradene uniforme, rekviziti i pomponi.
Lošim vijestima tu nije kraj s obzirom na to da je u noći sa subote na nedjelju netko u središnjem gradskom parku iščupao i prevrnuo 10-ak kanti za smeće. Osim kanti, na meti napada našla se i informativna ploča na obližnjem dječjem igralištu te klupe.
Da stvar bude još gora, nakon što su kante vraćene u prvobitno stanje tijekom ponedjeljka, istog dana u noći ponovno je iščupana i porušena nekolicina njih. U sva tri slučaja riječ je o počiniteljima mlađe dobi, neslužbeno doznajemo.
Kako bismo doznali što o ovim neprimjerenim postupcima misle Koprivničanke i Koprivničanci uputili smo se na Zrinski trg te u gradski park i upitali ih tko je ili što izvor problema, odnosno kakva bi kazna bila primjerena za navedene radnje.
Krešimir Delimar tako problem vidi u razularenosti mladih.
– Takav sam i ja nekad bio, no nisam razbijao niti uništavao. To je obijest mladih ljudi koja će proći, to svaka generacija proživljava i dođe do te faze, a onda se opameti. Primjerena kazna bi bila pljuska, no to je sada zabranjeno – istaknuo je.
Ivana Čoklica vandalizam također nikako ne opravdava.
– Možda je zakazao kućni odgoj. Kada si stariji onda već možeš odlučiti što ćeš raditi, a što ne. Po meni je prije svega potrebno puno razgovora kako bi se došlo do odgovora zašto je to napravljeno i što se takvim činom željelo postići. Tako bi se moglo doći i do zaključka postoje li kakvi psihički problemi. I sama imam dijete pa mogu zaključiti da je razgovor temelj za dobar odgoj; ljudi ti moraju biti podrška da kasnije znaš razmišljati svojom glavom – poručila je.
I Marijan Gerenčer problem vidi u odgoju koji dolazi od kuće, ali i u onom koji mladi poprime tijekom obrazovanja.
– Treba pronaći krivca i ako je maloljetan, onda treba kazniti roditelje. Kada sam ja bio mlađi jednom smo se prijatelj i ja popeli na drvo u parku pa smo se derali, odmah je došla policija i čekali smo “maricu”; nikad više nam to nije palo na pamet. Sada policije nema u središtu grada pa mladi rade “čuda” – naglasio je.
Dubravka Ostriž mišljenja je da je potreban razgovor jer nasilje neće riješiti ništa, već bi samo moglo pogoršati situaciju.
– Što je pretjerano je pretjerano – sada imamo tako lijep centar i trebali bismo ga čuvati. Prije toga nije bilo, mi smo pješice išli u školu, nismo imali ni bicikle. Na trgu su bile stare klupe koje nisu bile potrgane, prljave ili pošarane, a sada uđeš u novu zgradu i sve je pošarano, to je strašno. Tak’ ako bumo “čuvali”, ne bumo imali ništ’ – jasno je kazala.
Ako se pita Roberta Sedlanića, problem je u obiteljskom i društvenom odgoju.
– Ima veze s time kako se odgaja djecu, a s druge strane društvene norme ne pokazaju da će se takve stvari sankcionirati pa kombinacija toga dovodi do problema. Mislim da bi sankcija također trebala biti kombinacija više stvari – policija bi prije svega bila prisutna kako bi pokazala autoritet i stav društva, a s druge strane bi takvim prijestupnicima, pogotovo ako se radi o maloljetnicima, trebalo pokazati da će oni biti ti koji će sanirati štetu i raditi na tome da se to promjeni. Možda će na taj način i naučiti da takve stvari ne treba raditi – rekao je.
Larissa Kalaus pak smatra da sve počinje kućnim odgojem, ali i poštivanjem učitelja u školi te poštivanjem društvenog dobra na javnim mjestima.
– Sve počinje od doma, no na tome bi trebalo raditi i u školi; učitelji trebaju učenicima postavljati mjere i odmalena ih učiti kakva su pravila dobrog ponašanja. Generalno gledano, to je i problem društva jer mlađe generacije sve više vremena provode u zatvorenim prostorima, a ne u prirodi. Da su u prirodi, možda bi onda više cijenile klupe i slično. Teško je komentirati kazne, ne vjerujem da bi išlo u mjere s popravnim domovima, no mjere bi sigurno trebale postojati jer ako nešto prođe nekažnjeno, vjerojatno će se ponoviti – zaključila je.
