Mirko Hanžeković, koprivnički fotograf i zaljubljenik u prirodu, prije nekoliko je dana osvojio prvo mjesto na foto natječaju “Volim svoju županiju”.
Hanžekoviću ovo nije prvi natječaj na kojem je pobijedio, a njegova strast prema fotografiji traje već nekoliko desetaka godina.
– Fotografijom se bavim od početka Domovinskog rata. Bilo je potrebe zabilježiti neke događaje i tada je sve počelo. Usput, u akcijama u ratu prikupio sam zanimljivu arhivu, a tih fotografija još i danas ima u Muzeju grada Koprivnice te u raznim monografijama. Još uvijek dosta fotografija imam i na negativima – objasnio je.
Hanžeković je istaknuo kako je uvijek nosio fotoaparat u borbenim aktivnostima.
– Na početku sam imao najobičnijeg “idiota”. Kasnije sam prešao na kvalitetnije fotoaparate kao što su Pentax i Zenit. U to vrijeme nije bilo baš toliko opreme, samo su profesionalni fotoreporteri imali opremu. Prvi DSLR aparat bio mi je Olympus E550, a nakon godinu, dvije izašao je Nikon D80 koji sam tada kupio. U to vrijeme bilo je malo fotografa koji su bilježili trenutke, dolaskom smartphona svi su postali fotografi i snimatelji. Tada sam malo stao na kočnicu i prebacio se prvenstveno na fotografiranje stvari koje se ne mogu fotografirati mobitelom – rekao je.
Naglasio je kako je mobitel dobar za zabilježiti trenutak, no fotoaparat je ipak nešto posebno.
– Najviše volim fotografirati prirodu. U prirodi volim fotografirati ono što možda većini nije dostupno. Imam mogućnost doći do izoliranih mjesta jer poznajem teren. Godinama sam radio kao ribočuvar, bio sam i u policiji, radio na granici tako da sam imao prilike upoznati cijelu županiju sve do zadnje skrivene točke. U našoj okolici imamo rezervat Pažut, koji je obišlo svega par ljudi iz Koprivnice. Postoji puno skrivenih staza i putova za koje masa ljudi ne zna, a na takvim mjestima se može puno toga zabilježiti – pojasnio je.
Hanžeković je rekao kako jako voli fotografirati i uz rijeku Dravu za koju također treba dobro poznavati putove i za koju često treba čamac da bi se došlo do skrivenih dijelova.
– Treba doći na lokacije koje se ne mogu tako lako vidjeti, a naša ih županija ima masu. Još najviše otkriveni je Kalnik na koji dolaze izletnici, planinari, alpinisti, paraglajderi. Kada idem u ribolov često znam usput nešto zabilježiti. Masu puta vidim neke stvari pa se vraćam na poziciju jer nemam opremu, jer za fotografiranje primjerice životinja potrebno je uzeti ozbiljnu opremu – naglasio je.
Od opreme, Hanžeković koristi fotoaparat Nikon D7000 na kojem ima Sigmin objektiv 150-600 milimetara.
– Ponekad koristim i Nikon D600 koji je jedan od topmodela, koji posudim od sina koji ima svoju foto firmu. Za noćne fotografije potreban je stativ i daljinski – napominje.
Što se tiče pobjede na foto natječaju “Volim županiju” Hanžeković je ustvrdio kako se nije na natječaj prijavio s namjerom osvajanja nagrade.
– Htio sam svojim fotografijama pridonijeti tome da ljudi vide ljepote naše županije, baš kao i drugi fotografi koji su se prijavili. Koliko sam vidio, jako je puno bilo prijava iz naše županije. Poslao sam tri fotografije. Mislio sam da bi nagrađena fotografija mogla biti zanimljiva jer se tako nešto rijetko zabilježi. Ta fotografija nema apsolutno nikakvih izmjena, odnosno nema nikakve postprodukcije. Najvažnije za tu fotografiju bilo naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme – konstatirao je.
Sama fotografija, objasnio je Hanžeković, nastala je krajem zime.
– U drugom i trećem mjesecu su najljepši zalasci sunca. Tako sam fotografirao zalaske sunca i na jednoj lokaciji sam našao krdo srnjaka. Točno su bili na lokaciji na kojoj bi se mogla napraviti lijepa fotografija. Odlazio sam nekih 10-ak dana na tu lokaciju kako bi se poklopio dobar zalazak i da srnjak bude baš na toj lokaciji. Na kraju sam uspio jednom pogoditi, išao sam još par dana kasnije, ali mi se nije nije poklopilo da napravim još koju fotografiju – rekao je te otkrio kako je fotografija nastala između Peteranca i Sigeca.
Hanžeković je rekao kako mu ovo nije prvi natječaj kojeg je osvojio.
– Većinom su to bili natječaji na lokalnoj razini. Uvijek se pokušavam prijavljivati na natječaje s fotografijama koje su nastale na našem području, iako imam fotografija iz cijele Hrvatske, ali i šire. No s tim se fotografijama ne želim natjecati, volim promovirati ovaj naš kraj – ispričao je.
Hanžeković je objasnio kako je za dobru fotografiju bitno pogoditi dobro vrijeme.
– Najbolje doba za fotografiranje je rano proljeće do svibnja i jesen te dobra lokacija. Potreban je kadar koji će dati fotografiji priču, ali i strpljenje. Može se potrefiti da se na nešto naiđe, ali često za dobru fotografiju treba biti uporan, posebno ako se fotografiraju životinje. Turistički bi se moglo puno toga napraviti, jer imamo prekrasnu prirodu. Neki ljudi zbog jedne fotografije neke životinje po par mjeseci dolaze na neko područje. Vani je to dosta popularno, nažalost to kod nas još nije razvijeno premda imamo zanimljivih lokacija – zaključio je.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
