Internet je prepun reklama i članaka o čudesnom voću koje liječi brojne bolesti, a njegov uzgoj je u našem klimatu vrlo jednostavan i što je još važnije – donosi brzu zaradu. Ne ulazeći u raspravu o nutritivnoj vrijednosti čudesnog voća budućnosti kao što je aronija, sibirska borovnica ili recimo goji kojeg još nazivaju i crvenim dijamantom, htjela bih vas upozoriti na neke prepreke lakoj zaradi preko noći.
Iako zarada od 50.000 € koju biste mogli ostvariti ako na površini od jednog hektara posadite neku od navedenih voćnih vrsta zvuči vrlo primamljivo, budite oprezni. Vaša zarada osim o troškovima ulaganja, što se može dosta realno procijeniti, ovisi i o prinosu, potražnji na tržištu i otkupnoj cijeni, a upravo je otkupna cijena voća u kalkulacijama kojima vas nagovaraju na proizvodnju daleko viša od one koju možete ostvariti na tržištu. Vrlo često se navodi da za 1 kilogram voća budućnosti možete dobiti 4-6 €, no u stvarnosti to nije tako. Možda su pioniri u proizvodnji aronije na našem području prije četiri ili pet godina mogli za kilogram svježih bobica dobiti i 50,00 kn, no danas više nije tako. Osim aronije iz domaće proizvodnje, na hrvatsko tržište danas dolazi i aronija iz Poljske, najvećeg proizvođača aronije u Europi. Zbog značajno povećane ponude, aronija se ove godine na veliko prodavala po 8,00-10,00 kn za kilogram, a samo prodajom u malim pakiranjima na tržnicama moglo se dobiti do 25,00 kn za kilogram. Cijena koju ćete ostvariti ovisi i o vašoj umješnosti i snalaženju na tržištu, no teško je očekivati da cjelokupni urod ozbiljnije proizvodnje možete prodati na tržnici.
Osim što donosi dobru zaradu, za „supervoće“ će vam reći da ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu, ne napadaju ga ni bolesti ni štetnici, a možete ga uzgajati na manje-više svim vrstama tala koja postoje u Hrvatskoj. Ni takvim izjavama ne treba slijepo vjerovati. Istina je da se nova kultura na nekom području može određeni broj godina uzgajati bez većih problema od uzročnika bolesti ili štetnika, no povećanjem i dužim periodom proizvodnje rastu i problemi.
Za aroniju će vam reći da je zbog visokog sadržaja polifenola otporna na bolesti i neatraktivna štetnicima. No, možemo li aroniju uistinu smatrati biljkom koju ne napadaju štetnici? Proizvođači aronije se već nekoliko godina u periodu cvatnje suočavaju s napadom dlakavih ružičara, kornjaša iz porodice listorožaca koji u pojedinim godinama može značajno umanjiti urod. Redovitim praćenjem nasada aronije u Podravini tijekom posljednje četiri godine uočili smo još neke štetnike, koji do sada nisu prouzročili ekonomski značajnu štetu, ali ih možemo smatrati potencijalno opasnim. Već od faze otvaranja pupova i pojave prvih listića aroniju napadaju brojne štetne gusjenice kao što su grbice, sovice te savijači pupa i lista. Gusjenice, osim listova, mogu oštećivati i cvjetne glavice pa tada čine mnogo veću štetu. Kasnije se pojavljuju lisne uši i različiti kornjaši koji se hrane mladim, tek razvijenim listićima (voćne pipe, hruštevi), ali i mnogo opasniji štetnici koji se hrane cvjetnim organima (dlakavi ružičari, zlatne mare).
I goji je potencijalnim uzgajivačima predstavljen kao otporna biljka koju u našem kraju ne napadaju nikakve bolesti. Riječ je o drvenastoj kulturi iz porodice pomoćnica u koju spadaju i nama dobro poznati krumpir i rajčica. Svi znamo da u našem podneblju i krumpir i rajčicu napadaju uzročnici biljnih bolesti, a neki od njih pronašli su novog domaćina – goji bobice. Zanimljiv je razlog zašto se biljka porijeklom iz Azije počela uzgajati u Europi i Americi. Naime, u goji bobicama uvezenim s područja Azije pronađeni su ostaci pesticida iznad dozvoljenih granica. Ne vjerujem da bi netko prskao goji sredstvima za zaštitu bilja i povećavao si troškove proizvodnje ako ga na to nisu prisilili uzročnici bolesti.
Jasno je da se prilikom uzgoja voća, pa i „supervoća“ na velikoj površini mogu očekivati problemi sa štetnicima i uzročnicima bolesti. Ta nas činjenica dovodi do još jednog, dosta važnog problema. U Hrvatskoj za sada nema sredstava za zaštitu bilja registriranih za primjenu na aroniji, goji bobicama, haskapu i sličnim, za nas novim kulturama. Neupitno je da će se problemi s bolestima i štetnicima javiti, no pitanje je hoćete li za njih pronaći adekvatno rješenje. Za to je potrebno dosta znanja, a u proizvodnju novih voćnih vrsta nerijetko se upuštaju ljudi bez dovoljno voćarskog znanja i iskustva.
Ako posjedujete poljoprivredno zemljište i želite posaditi neku voćnu vrstu, ne nasjedajte na slatkorječive reklame. Dobro se informirajte, potražite savjet stručnjaka jer od voćarstva se uz mnogo truda može živjeti, ali teško ćete se obogatiti preko noći.
Mr.sc. Željkica Oštrkapa-Međurečan, Savjetodavna služba
viša stručna savjetnica
E-mail: [email protected]
