Od dječaka koji je dane provodio u ortozi, do odličnog plivača, mladog “delfinaša”.
Slijed događaja je to koji najbolje opisuje 11-godišnjeg Koprivničanca Erika Petrića, dječaka kojemu je u dobi od pet i pol godina dijagnosticirana Perthesova bolest. Kako nam je to objasnila Erikova mama Lucija, riječ je o bolesti koju karakterizira smanjena cirkulacija na vrhu bedrene kosti gdje se kost spaja s kukom.
– Kod njega je bila takva situacija da je hrskavica propala i to se događalo zbog hodanja. Počeo je šepati i vrlo smo brzo otkrili o čemu se radi, no u tom trenu mu se noga već skratila za tri do četiri centimetra i morao je pod hitno dobiti ortozu koja je noge i kukove držala raširenima. Nosio ju je 24 sata tijekom tri godine – rekla nam je.
A onda je Erik počeo plivati. Već je u vrtiću počeo dolaziti na Bazene Cerine s obzirom na to da je ortoped kazao da se Erik može baviti isključivo plivanjem; krenuo je i na fizikalne terapije koje je “obavljao” tri dana u tjednu, dok je dva dana vrijeme provodio na bazenu. Ubrzo je stigao i u Plivački klub Cerine kod trenerice Martine Gregurek gdje je prepoznat njegov izrazit potencijal.
– Plivanje je prvih mjesec dana bilo dosta kaotično jer, s obzirom na to da je 24 sati morao biti u ortozi, njegov mozak se nije razvijao kao kod ostalih šestogodišnjaka koji su se penjali i skakali, a kada je nakon dvije godine počeo ostavljati ortozu, na primjer na plivanju, to bi bila energija kao da je dijete s poremećajem hiperaktivnosti, nije ga se moglo zaustaviti. No, to je bilo zato što je njegov mozak to tražio – čim je vidio da može, nadoknađivao je sve one pokrete kojih prije nije bilo. Dječji mozak se razvija kretanjem, a plivanje je bilo jedino što je smio, zavolio je tu aktivnost i mogao se “ispucati” – istaknula je mama Lucija.
Mišljenja je i kako je Erikov dolazak na bazene jednostavno sreća u nesreći.
– Da se nije dogodila bolest, pitanje je bi li on ikad došao na plivanje. Mislim da je u svojem godištu jako dobar plivač, pratim ga na natjecanjima i u plivačkom klubu treneri su ga izgradili u to da je on dijete prijatelj, misli na druge i timski je igrač. Plivanje mu je svakako pomoglo, ne samo u sportu, već i u tome da je samostalan – naglasila je.
Erik se tako već sedmu godinu bavi plivanjem, a u plivačkom klubu je šest godina i njegova trenerica Martina Gregurek izuzetno je zadovoljna uspjesima koje postiže.
– Plivanje na Erika djeluje pozitivno u svim aspektima. Kada je došao kod mene bio je jako hiperaktivan, no meni je bilo dosta lagano raditi s njim. Zna slušati, zaključivati i prepoznati što je dobro, a što loše. Brzo smo našli zajednički jezik i vidi se red, rad i disciplina. Našao je i svoje prijatelje i s njima živi vrijednost sporta. Što se tiče fizičke aktivnosti, nalazi sve najbolje pokazuju – spomenula je trenerica.
Treninzi na bazenu osmišljeni su na način da Erik, ali i ostala djeca u klubu po treningu plivaju čak četiri do pet kilometara, a “odrađuju” brojne vježbe u vodi, ali i na suhom. Uz to, Erik trenira šest dana u tjednu po dva sata.
– Ne izoliram ga po pitanju ničega, u početku jesam, no njegovim razvojem sam počela raditi iste vježbe kao i s drugom djecom. Eventualno neke vježbe ne radi, no vježbamo mobilnost, snagu…. U početku on to nije mogao, ni fleksibilnost mu nije bila na nekoj razini, no trudio se. Imam osjećaj da je Erik jedan od onih koji žive kada stanu na startni blok, kod njega se vidi velika želja – otkrila je.
Da Erik izrasta u pravog uspješnog plivača pokazuju i rezultati koje ostvaruje. Naime, na nedavno održanom Regionalnom prvenstvu Hrvatske za kadete, mlađe kadete i početnike u Sisku osvojio je čak sedam medalja u devet disciplina, i to četiri zlata i tri srebra.
>> FOTO Koprivnički plivači vratili se s 26 medalja iz Siska
– Ni sama nisam bila svjesna toga dok nismo ušli u svlačionicu. Ne znam kada je zadnji put netko osvojio toliko medalja, rijetko tko je to u našem klubu napravio. Po prvi put u klubu nam se dogodilo i da je štafeta u kojoj je Erik sudjelovao osvojila prvo mjesto. Natjecala su se dva Erika i dva Petra – kroz smijeh je zaključila zadovoljna trenerica.
Erik nam je pak otkrio da najviše voli plivati disciplinu delfin, iako smo u razgovoru s trenericom doznali kako je to ujedno i najteža disciplina, a u budućnosti se svakako vidi kao plivač. Ma, pravi “delfinaš”.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
