Gordana Minjević iz Đurđevca bavi se uzgojem mačaka.
Cijeli svoj život okružena je mačkama, a zbog životnih okolnosti već nekoliko godina ne ide na posao, stoga je odlučila da će se baviti uzgojem mačaka. Prije godinu i pol registrirala je uzgajivačnicu britanske kratkodlake mačke.
– Prvo sam godinama imala perzijske mačke, ali samo kao kućne ljubimce. Kad sam ostala doma, jednostavno sam shvatila da moram imati neki svoj hobi. Svejedno sam ih imala nekoliko kao kućne ljubimce. Međutim, to nije isto kao imati šest uzgojnih mačaka i njihovih legla. Posvetila sam se uzgoju britanske kratkodlake mačke zato što su mi fascinantne zbog svoje osobnosti, karaktera i ljepote – pojasnila je.
Riječ je o engleskim uličnim mačkama specifičnog izgleda koje imaju okruglu glavu, velike okrugle oči i plišano krzno.
– Njihov karakter me fascinira jer su kao prijatelji koje možeš imati uz sebe, a da te nikad ne razočaraju. To volim kod životinja općenito, a kod mačaka posebno. Britanske kratkodlake mačke imaju taj odmjeren karakter. Njihovu ljubav i privrženost moraš zaslužiti. Neće voljeti sve ljude samo zato što će im dati hranu – ističe.
Dodaje da je njen cilj uzgajati mačke na najbolji način.
– Dajem sve od sebe i uživam u tome i oni su svi sretni – govori.
Sve mačke koje sada ima su uzgojne.
– Jedna uzgojna mačka košta najmanje 1.600 eura, a cijena se penje do 3.500 eura ovisno o tipu, boji i preferencijama ljudi – pojašnjava.
Poručuje da kod kupnje treba biti oprezan zbog toga što mnogi uzgajaju mačke “na crno”, odnosno nisu registrirali uzgajivačnicu niti prijavili leglo Savezu felinoloških mačaka Hrvatske.
Govori nam kako je često znaju pitati zašto ima uzgajivačnicu, a toliko je napuštenih mačaka.
– Cijeli svoj život sam spašavala mačke. I sada sam prije nekoliko mjeseci udomila gluhu bijelu mačku koju sam našla odbačenu ispred trgovine. Kada bih išla po svijetu i spašavala mačke, tome ne bi bilo kraja. Ljudi su neodgovorni. Što se tiče uzgoja, za sve svoje mačke znam tko su im roditelji, djedovi i bake, pradjedi i prabake. Imam sve testove, znam u kojim uvjetima ih odgajam, koji je njihov karakter i kakve su osobnosti – ističe.
Dodaje da ove godine očekuje leglo od svih mačaka.
– To je moj plan, ali nije predvidivo. Oni imaju svoj ritam i oni sami odaberu vrijeme – pojašnjava.
Kada su u pitanju rodovnice, one su poput osobne iskaznice gdje se točno vidi tko su roditelji, njihova testiranja i cjepiva. U njoj sve piše, a cijena je oko 20 eura.
– Kad netko kaže da ne može izdati rodovnicu, to onda znači da ne želi da ga se kontrolira. Uzgoj nije jednostavan. Treba imati uvjete i puno prostora. Da nemam uvjeta ne bih imala više od dvije ili tri mačke – govori te dodaje da su rodovnice jako važne zbog provjere zdravlja mačaka.
U svom uzgoju pazi na svaki detalj jer želi da mačići budu zdravi. Opisala je i kakva je procedura prijave legla savezu.
– Kada se mačka okoti, leglo se prijavi savezu i onda voditelj uzgoja dođe vidjeti što se događa. Tada ustanovimo broj mačića, boju, spol, ali i dobijemo neki savjet koji je uvijek dobrodošao – govori.
Educirala se prije početka bavljenja uzgojem. Pomoć joj je pružila i Marina Han iz saveza potrebnim informacijama.
– Puno toga znam oko mačaka, ali treba udovoljiti standardima oko uzgoja, parenja, broja parenja i drugih stvari. To je jedna ozbiljna stvar i nisam se tome mogla prije toliko posvetiti dok nisam bila doma – ističe.
Zarade u njezinoj priči trenutno i nema jer je puno uložila u mačke, prostor, a mjesečno izdvaja gotovo 500 eura za hranu.
– Oni nemaju čega nemaju. Svi dobiju ono što vole i što je zdravo za njih. Velika je razlika između troškova uzgoja i troškova britanca kao kućnih ljubimaca – napominje.
Svojim mačkama posvećuje svaki slobodan trenutak. Od trenutnih mačaka jedna je čak rođena kod nje.
– Čim je progledala znala sam da će ostati kod nas – ističe.
Mačke opisuje kao uredne i dobre. Hrani ih sirovom hranom koju im sama radi te jedu kvalitetnu suhu hranu. Zanimljiva je informacija da mogu živjeti i po 16 godina stoga poručuje svima da dobro promisle kada nabavljaju britansku mačku.
– Pazim kome ih dajem. Kroz razgovor shvatim znaju li ljudi što je mačka. Oni nisu mačići koje bi natezala mala djeca. Ne odgajam ih tako niti tako radim s njima. Svi su umiljati i vole se držati, ali ima onih kojima to nije drago. Svaki je mačak drugačiji. Ima ljudi koji jesu za mačke i onih koji nisu i to sam oduvijek mogla prepoznati – pojašnjava.
Podržava sve ljude koji vole životinje i koji žele uzgajati mačke ako će to raditi na pravi način.
– Ovo je jedno jako veliko ulaganje. Kad sam ih odlučila uzeti i kad sam razgovarala s mužem, on je rekao da je to jako puno novaca. Moraš ulagati još u prostor i dati im sve što njima treba. Mene to veseli. Zahtjeva puno truda i vremena i stalno sam na njih fokusirana jer sam doma. Super mi je ovo razdoblje i jako sam sretna. Oni unose tu neku ravnotežu i smirenost – govori te ističe da kada bi dijelila uzgojene mačke na ovoj razini, bila bi na prosjačkom štapu.
Za Gordanu je ovo čista ljubav i neće odustati bez obzira na to što drugi govorili.
– U tome sam pronašla zadovoljstvo, veseli me i ispunjava. To je meni opuštajući dio koji mi daje snage, a u svemu imam bezrezervnu podršku supruga – ističe.
Svima poručuje neka se upuste u interakciju sa životinjama.
– Od životinja možeš puno toga naučiti. Nema šanse da ti njima nešto daš, a da ti se puno više ne vrati. Ja sam jako sretna – zaključuje.
