Velik dio Podravine muku muči s plodovima oraha koji ovih dana padaju s drveta.
Normalnih godina orasi padnu samo u svojoj ljusci, no ove godine orasi masovno padaju sa crnom lupinom oko ljuske.
Taj problem ima i Mara Grahić iz Đurđevca koja na svojem imanju pokraj vikendice na Belevinama nedaleko Đurđevca uzgaja orahe. Ističe kako sveukupno ima oko 45 stabala oraha različite starosti, a velika većina plodova ove godine pada s crnom lupinom.
– Nije samo ove godine to tako. Posljednje tri orahe slabo berem jer padaju s crnom lupinom. Orah kad padne na tlo trebao bi biti samo u ljusci, no oni oko ljuske imaju crni sloj. Te orahe kada očistim njihova jezgra nekad je bijela i dobra, a ponekad je kompletno crna. Orasi bi trebali biti samo u svojem zaštitnom sloju bez lupine i jezgre bijeli, no onaj koji se pri padu ne odvoji od crne ljuske i unutra je bolestan – govori Grahić.
Ističe da ako se želi nešto od tih oraha spasiti onda se oni moraju prati ili sušiti i ljuštiti te se tek onda čistiti.
– Prijašnjih sam ih godina u vodi prala tako da su mi hladne ruke bile i rekla sam da to više neću raditi. Ove ću ih godine osušiti i s rukavicama oljuštiti i očistiti. Crna lupina je vlažna, posebno nakon kiša tako da se ne može slupati – objasnila je.
Dodaje kako orahe ne šprica. Na pitanje koliko točno orasi rode normalne godine, Grahić nije bila sigurna u odgovor.
– Orahe berem za sebe i svoju familiju i prijatelje, za kolače i za jelo. Mislim da je bilo oko 15 do 20 kilograma oraha u normalnoj, rodnoj godini. Posljednje tri godine otkako se pojavila ta bolest, godišnje uberem oko tri do maksimalno pet kilograma oraha. Ako se orasi na vrijeme ne pokupe, osuše i ne očiste onda su gorki – kazala je te dodala da osim za kolače, orahe jede i same jer su jako zdravi, a od zelenih oraha pravi i domaći liker.
Grahić ističe kako nije jedina koja muku muči s crnim orasima.
– Svima su orasi u okolici bolesni. Gdje god pogledate, orasi su bolesni. Razgovarala sam s međašima i kod svih je isto – požalila se.
Kazala je kako orahe bere od svoje mladosti.
– Uvijek smo imali orahe, ali se ne sjećam da su bili bolesni kao što su posljednje tri godine. Svašta nas snađe – nas korona, a orahe crna korona – našalila se.
Očišćene orahe čuva u platnenim vrećicama na prozračnom mjestu tako da ne pokupe vlagu li ih stavlja u škrinju.
Osim oraha na svom imanju ima i par trešnji, višnji, jabuka, smokvi.
– Druge voćke ni kod mene ni kod međaša nisu bolesne, problem nam stvaraju samo orasi – zaključila je.
