Ivan Đurišević iz Virja s ostatkom obitelji bavi se uzgojem netipičnog voća za naše podneblje. Naime, u njihovu vrtu rastu mongolske borovnice i indijanske banane.
– Razmišljali smo o tome da počnemo s nečime što nitko nema, željeli smo nešto egzotično jer automatski smanjujemo mogućnost nastanka bolesti ili štetnika za biljku. S obzirom na to da su mi baka i djed umrli od raka, počeo sam intenzivnije istraživati o voću koje utječe na njega i tako sam došao do indijanske banane – ispričao nam je Ivan i dodao da želi da mu dijete jednog dana može doći u voćnjak i bez straha ubrati plodove koje želi.
Nastavio je da je prve sadnice banana i borovnica posadio 2014. godine, a osim toga danas se bavi i pčelarstvom te broji oko 100-tinjak košnica.
– Riječ je isključivo o obiteljskom poslu koji se prostire na pola hektra. Godišnje organiziramo oko dvije berbe, a tada u pomoć uskaču i prijatelji. Potrebu za radnicima trenutno nemamo, a s pčelama najviše pomaže tast koji je strastveni pčelar dugi niz godina – objasnio je i dodao kako ne prima poticaje.
Iako vremenske prilike nisu idealne, zadovoljan je urodom.
– Mongolska borovnica voli kiselo tlo. Puno je slađa od američke borovnice i otporna je na mraz. S rodom kreće krajem svibnja i podbire se nekih mjesec dana. Nedostatak joj je taj što ne može dugo stajati u hladnjaku – poručio je.
Indijanska banana okusom podsjeća na tropsko voće, energetski je jaka i zastupljena je aminokiselinama.
– Indijanska banana se bere krajem rujna, a plodovi dozrijevaju povremeno sve do studenog. Listovi se koriste kao insekticid tako da nametnike i bolesti uglavnom nema. Plod je najbolji kada je mekan, a najpoželjnije je da sam otpadne. Jedini nedostatak je taj što sadnici treba oko sedam godina da krene u rod tako da smo prošle godine prvi put uspjeli probati što uzgajamo – objasnio je i dodao da obitelj proizvodi i matične sokove te kremasti med s okusima sušenog voća, a u planu je proizvodnja piva i gina.
Jedan od najvećih problema je, kako kaže, to što ljudi ne razumiju voće koje oni prodaju.
– Nije mi problem nešto proizvesti, problem je to prodati. Ljudi su dosta skeptični prema egzotičnom voću koje im nije poznato. Shvatio sam da je u ovakvom poslu najbolje da voće što prije dođe do kupca, ali sada već imam neke stalne kupce koji su oduševljeni plodovima – objašnjava Ivan.
Ipak, dodaje da su borovnice i banane tek sporedan posao.
– Trenutno predajem praktične predmete vezane uz poljoprivredu u Srednjoj školi Stjepana Sulimanca u Pitomači. Radim u vrhunskom kolektivu tako da volim svoj posao i rad s djecom. Interesantno je kada te dijete povratno pita o nekim stvarima koje si ih naučio. To pokazuje da si došao do njega i da si ga zainteresirao. Ako od 20 klinaca barem jedan upije ono što pričam, zadovoljan sam – zaključuje Ivan.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
