Psihologinja Jasmina Šandor iz koprivničke Gimnazije Fran Galović u Japanu je provela godinu i pol dana.
Opisuje ga kao predivnu zemlju bogate povijesti gdje ljudi cijene tradiciju i pokazuju veliko poštovanje i uvažavanje drugih, a tamo je otišla zbog stručnog usavršavanja za koje je dobila stipendiju japanskog Ministarstva obrazovanja.
– Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se tradicionalni elementi kombiniraju s modernim. Tokyo koji je jedan od najvećih gradova na svijetu ima pregršt takvih primjera. U toj nepreglednoj džungli betona i čelika odjednom izroni tradicionalni japanski vrt ili hram u kojem se može naći oaza mira i bijeg od užurbanosti koja je tamo sveprisutna – objasnila je Šandor.
Sigurna je da bi tamo svatko pronašao nešto što mu se sviđa, od prirodnih ljepota, običaja, arhitekture i umjetnosti pa do mode, animea i hrane.
– Grad je odlično organiziran i sve je dostupno javnim prijevozom. Hrana je, dakako, drugačija od one na koju smo mi navikli, ali nisam naišla na nešto što mi ne bi bilo fino. Omiljeni su mi bili miso juha, okonomiyaki, sushi i svi mogući deserti s matchom – rekla je i dodala da je gotovo u svakoj školi koju je posjetila netko od učenika viknuo “Luka Modrić” kada su čuli da je iz Hrvatske.
Najviše joj se svidio Tokyo i mogućnosti koje grad pruža te ljudi koje je tamo upoznala, dok joj je najteže pala razdvojenost od obitelji i prijatelja, kao i jezik odnosno pismo koji su joj u početku otežavali svakodnevno funkcioniranje.
– Moram spomenuti sigurnost i red koji tamo vlada. Mi bi biciklima otišli u dućan, kupili nešto, ostavili vrećice na biciklima ispred drugog dućana i sve bi nas dočekalo baš kako smo ostavili. U Japanu je stopa kriminala prilično niska i uvijek sam se osjećala sigurno, čak i kada bih morala negdje ići sama – rekla je.
Nastavlja kako se Hrvatska i Japan razlikuju po mnogo toga.
– Svaka zemlja ima svoje prednosti i nedostatke i teško ih je uspoređivati. Možda bih radije rekla na čemu i jedna i druga trebaju još poraditi, a to su ravnopravnost spolova i osviještenost po pitanju teškoća mentalnog zdravlja – ispričala je.
Prije nekoliko godina posjetila je i Tajland, zemlju koja nudi mnogo više od mora i plaža.
– Najviše me se dojmio hram Wat Rong Khun na sjeveru, a jedna od zanimljivosti je ta što ljudi tamo na svijetlu put gledaju kao na nešto poželjno, slično kao što mi većinom želimo imati osunčan ten. Ja sam oduvijek bijela kao sir i nekim djevojkama tamo se moja svijetla put toliko svidjela da su me tražile da se fotografiram s njima – objašnjava.
Osim Japana i Tajlanda, posjetila je i Sjedinjene Američke Države, Australiju, Novi Zeland, Koreju, Filipine, Island, Norvešku, Portugal i Kubu.
– Jako volim putovati i trudim se putovati koliko god mogu. Rekla bih da su mi putovanja hobi i nešto što mi uvijek napuni baterije. Uz to, smatram da su putovanja najbolji način učenja novih stvari i zato bih svima preporučila da vode svoju djecu na putovanja. To ne moraju biti daleka i skupa putovanja, ima se što vidjeti i u našoj županiji – objasnila je Šandor.
Istaknula je kako se trenutno educira u području kognitivno-bihevioralne terapije.
– Volim svoj posao i uvijek se trudim dati sve od sebe, a nadam se da to prepoznaju i učenici. Smatram se privilegiranom raditi u školi kao što je naša gimnazija, s motiviranom djecom, kolegama koji su stručnjaci u svojim područjima te s ravnateljem koji izvrsno vodi školu – zaključila je.
