Koprivnički biolog, fotograf, autor knjiga i dokumentarnih filmova uputio je apel koprivničkom gradonačelniku Mišelu Jakšiću od kojeg traži “hitno pokretanje istrage, stopiranje isplate ovogodišnjeg natječaja, te poništenje natječaja u kulturi posljednje tri godine u kategoriji film radi opravdane sumnje na namještanje i pogodovanje uvjetima natječaja, mogućnosti utjecanja na donošenje odluka korištenjem funkcije, te dvostrukog financiranja u korist filmova Karle Lulić”.
Njegovo pismo prenosimo u cjelosti:
“Na ovogodišnjem natječaju za sufinanciranje programa/projekata organizacija civilnog društva u kulturi – područje dramske, izvedbene i filmske umjetnosti je Grad Koprivnica dodijelilo ukupno 107 000 kn udruzi Dobar Film za filmove čija je autorica ujedno i predsjednica spomenute udruge. No, Karla Lulić je ujedno i predsjednica Kulturnog vijeća Grada Koprivnice. Nije li već to alarmantno i sukob interesa? Iako je Kulturno vijeće Grada Koprivnice ponajprije savjetodavno tijelo, predsjednica vijeća svojom funkcijom zasigurno ima određene ovlasti, te je teško za povjerovati kako samo saznanje da se radi o projektima predsjednice Kulturnog vijeća na neki način ne utječe na odabir u korist njenih projekata.
Uz 107 000 kuna koje joj je preko njene Udruge Grad dodijelio za financiranje njezinih filmova, dodijeljeno joj je od Grada još i 5.500 kn za razvoj karijere kao samostalni umjetnik. Ne samo to, već je Grad filmovima Karle Lulić u posljednje tri godine (2020-2022) koliko i obnaša dužnost predsjednice Kulturnog vijeća dodijelio preko 290.000 kn, a s donacijama Gradskih firmi (Komunalac, Koprivničke vode) to se penje još za gotovo 20 000 kn, te dolazimo do nevjerojatnog iznosa od 309.200 kn!
Treba ovdje odmah napomenuti da stotine tisuća kuna koje je Grad dodijelio udruzi Dobar Film nisu tražene (a ni korištene) u svrhe koje biste pretpostavili da će se koristiti u nekoj udruzi. Ne, financiranje nije bilo namijenjeno ni za radionice, ni za festivale, ni ništa slično što bi bilo od javnog interesa za građane Koprivnice, te bi oni to mogli koristiti, ili u tome aktivno sudjelovati, već je financirana isključivo proizvodnja, distribucija, promidžba i ostale stvari potrebne za autorske filmove Karle Lulić u kojima je ona najčešće i redatelj i producent i scenarist.
Kako se mogu “namještavati” natječaji u Gradskim institucijama?
Odgovor je vrlo jednostavan, POSEBNI UVJETI je dio natječaja koji se od slova do slova sastavlja po kandidatu kojem treba dodijeliti financijska sredstva “preko veze” i u tom slučaju sve je legalno.
Udruga Karle Lulić je za njene vlastite filmove dobila sredstva putem Javnog poziva za sufinanciranje programa/projekata organizacija civilnog društva u kulturi – područje dramske, izvedbene i filmske umjetnosti. Po kriterijima za prijavu na ovaj Javni poziv, njezina udruga je facto jedina na području Grada ispunjava uvjete. Ključan i najsporniji kriterij je onaj da udruga u kulturi mora biti sufinancirana od strane HAVC-a (Hrvatskog audiovizualnog centra). Sličan uvjet o financiranju od strane javnog tijela ne postoji ni u jednoj drugoj kategoriji, npr. dramska, izvedbena, likovna umjetnost, izdavaštvo i slično, samo za film. U drugim kategorijama su dobitnici svake godine različiti, ima ih više, no u filmskoj je baš zbog posebnog uvjeta uvijek dobitnik ista i jedina – udruga Karle Lulić.
To je potpuno proizvoljan uvjet koji je primjerice mogao biti i emitiranje na nekoj televiziji, nagrada na festivalu, bilo što. No, vrlo je izgledno da se dodavanjem kriterija financiranja od strane HAVC-a itekako znalo da jedino Udruga Karle Lulić može zadovoljiti uvjete prijave na natječaj, što je kao što svi znamo ozbiljan indikator namještanja Javnih poziva i natječaja u Hrvatskoj. Bilo koja druga filmska produkcija se ne može prijaviti na ovaj “povlašteni” javni poziv, jer nije dakako udruga, a ni jedna druga udruga ne ispunjava uvjet HAVC-a.
Tko je u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti ubacio taj kontroverzni uvjet o HAVC-u u uvjete natječaja od 2020. godine i na taj način direktno pogodovao udruzi Karle Lulić i financiranju njenih filmova?
Važno je svakako naglasiti da se uvjet financiranja od strane HAVC-a pojavljuje prvi put 2020. godine. Dakle, u natječaju od 2019. tog posebnog uvjeta nije bilo, a već je iduće, 2020. godine dobivanje financijskih sredstava od HAVC-a postao obavezan uvjet.
No to nije jedina “zanimljiva” stvar u kulturi koja se događa 2020. godine u Gradu Koprivnici.
Te iste godine, Film je dobio još jednu, novu kategoriju uz onu postojeću. Film je 2020. odjednom smješten u dio Javnog poziva za područje dramske i izvedbene umjetnosti u kojem se dodjeljuju izrazito veća sredstva (npr. do 100.000 kn po pojedinačnoj prijavi u 2022.) U 2019. je filmska i video djelatnost bila jedino u djelu natječaja za udruge zajedno s likovnom, knjižnom, kategorijom nova medijska kultura, itd. Kategorija je to koja podrazumijeva odobrenje financijskih sredstava neprofitnim udrugama s većim brojem korisnika kao što su mažoretkinje, ansambli i slično s manjim iznosima.
No i te 2018. i 2019. godine je udruga Dobar film predsjednice Karle Lulić dobila nerazmjerno veliki dio kolača u odnosu na druge udruge. Primjerice je 2018. Udruga Dobar film dobila 20 000 kn za kratkometražni film “Slijedi”, najviše od svih udruga kako navodi E-podravina, uključujući i Udrugu slijepih Koprivničko-križevačke županije (14.900kn), Liga protiv raka Koprivničko-križevačke županije (13.000kn), Osmijeh – udruga za terapijsko jahanje (9.400kn),Udruga žena s bolestima dojke “Nada” Koprivničko-križevačke županije (5.200,00), te svih ostalih. To izgleda nije bilo dovoljno.
Već iduće, 2020. godine je njenoj Udruzi dodijeljeno astronomskih 75.000kn za filmove “Ostrižena” i “Ogledalo za slavuja” u toj novoj kategoriji u koju se smjestio film. Koja je osoba u Upravnom odjelu Grada Koprivnice na taj način “napuhala” sredstva za film koja se bez iznimke iz godine u godinu dodjeljuju isključivo Udruzi Karle Lulić, dakako isključivo za njene filmove? I sve se to događa baš 2020. kada Karla Lulić krajem godine postaje predsjednica Kulturnog vijeća Grada Koprivnice. Slučajnost?
Te se sve promjene dešavaju u prvoj godina mandata pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti, Ane Mlinarić čijim su potpisom Udruzi Karle Lulić dodijeljena basnoslovna sredstva. Upravo je ona javno i po društvenim mrežama više nego puki poznanik Karle Lulić, baš kao i dogradonačelnica Ksenija Ostriž sudeći po njihovim objavama.
I to je slučajnost? (screenshot s javnog profila dogradonačelnice.).
Nadalje, uvjet u novonastaloj Dramsko-filmsko-izvedbenoj kategoriji da udruga mora imati financiranje od HAVC-a nije samo već spomenuti indikator namještanja natječaja, već je suprotan propozicijama natječaja Grada Koprivnice koji traži da se potpiše Izjava o nepostojanju dvostrukog financiranja. Svatko kod ugovaranja financiranja mora potpisati da projekt nije financiran od strane drugog javnog izvora. Udruga Karle Lulić je dobila HAVC-ovo vrlo izdašno financiranje (npr. 2021. godine u iznosu od 140.000 kn za film “Ogledalo za slavuja”), pa nije li dodjeljivanje dodatnih ogromnih cifri i od Grada Koprivnice za iste filmove ne samo nemoralno već i protivno vlastitim pravilima? Ne samo da su filmovi udruge Karle Lulić (a de facto njeni osobni filmovi) dobili dvostruko financiranje, već je film “Ostrižena” dobio i višestruko financiranje, jer je taj isti film financiran i od HAVC-a, i od Grada Koprivnice, od zaklade Kultura Nova, ali istovremeno dobio i izdašne donacije od firmi u vlasništvu Grada – Komunalca i Koprivničkih voda.
Konkretan primjer dvostrukog financiranja: 2020. godine od HAVC-a je filmu “Ogledalo za slavuja” dodijeljeno 30.000 kn za razvoj scenarija, a iste godine Grad Koprivnica dodijelio je istom filmu također 30.000 kn za istu aktivnost – razvoj scenarija.
Priručnik za postupanje u primjeni Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge Vlade Republike Hrvatske jasno kaže:
“2.15. Izbjegavanje dvostrukog financiranja
Izjava o nepostojanju dvostrukog financiranja obavezni je obrazac natječajne dokumentacije. Svrha izjave o nepostojanju dvostrukog financiranja je prevencija dvostrukog financiranja istih programa ili projekata od strane više davatelja financijskih sredstava. Izjava se dostavlja neposredno prije potpisivanja Ugovora kako bi se maksimalno prevenirala mogućnost dvostrukog financiranja.
Može se očekivati da će davatelji financijskih sredstava međusobno komunicirati o pitanju izbjegavanja dvostrukog financiranja, …. Ukoliko se tijekom razmjene informacije dvaju i više davatelja financijskih sredstava utvrdi da će jedan davatelj financijskih sredtava prihvatiti Izjavu i potpisati Ugovor, drugi davatelj(i) moraju automatski obustaviti proces odabira projekta neovisno o kojoj se fazi odabira radi! …”
Kako je moguće da je u istoj godini, za isti projekat, u istoj kategoriji razvoja scenarija novac dodijeljen od strane dva javna izvora financiranja, uz obavezu potpisivanja Izjave o nepostojanju dvostrukog financiranja?
Nadalje, kakvu korist od dodijeljenih preko 300 000 kn u posljednje 3 godine za filmove Karle Lulić, ima Grad Koprivnica, a naročito građani koji porezima to financiraju? Kako ovi filmovi promoviraju grad i građane? Neki od filmova nisu ni snimani u Koprivnici (npr. 13-minutni film “Slijedi” sniman je u Zagrebu), a u izradi ne sudjeluju primjerice koprivnički montažeri ili glazbenici, nego novci koprivničkih poreznih obveznika odlaze u druge gradove, čak i van Hrvatske.
Zašto uopće Upravni odjel za društvene djelatnosti Koprivnice od 2020. toliko financira filmove na profesionalnoj, visokoj razini, gotovo kao i HAVC koji je nacionalna agencija koja se bavi financiranjem filma ili u razini Hrvatske televizije. Da ilustriramo, filmu Karle Lulić “Ostrižena” dodijeljeno je samo kroz posljednje tri godine ukupno 145.000 kn, a za film “Ogledalo za slavuja” ukupno 135.000 kn od strane Grada Koprivnice. Za usporedbu, HTV u natječaju za neovisnu proizvodnju za djelo dokumentarnog filma od 52 minute financira oko 100 000 kn. Ako se u Gradu Koprivnici dijele jako veliki novci u razini profesionalnih produkcija, onda se očekuje i ozbiljna i profesionalna produkcija, a ne udruga građana. Od udruge građana očekuju se organiziranje škole filma, festivala s većim brojem aktivnih neprofesionalnih korisnika (ne samo publike). Ali ne, Upravni odjel za društvene djelatnosti dodjeljuje sredstava isključivo za filmove udruge Karle Lulić. Zašto u Gradu Koprivnici udruge mogu dobiti budžet za film koji je gotovo istovjetan iznosima koji se mogu dobiti od HAVC-a i HRT-a, ali to ne mogu i profesionalne produkcije? Možda zato što je udruga paravan za osobne projekte? Na HRT-u i HAVC-u se za iste budžete prijavljuju mahom produkcijske firme, a udruge su iznimka. U Gradu Koprivnici je udruga jedini način.
Nadalje, kako je moguće da na natječaju Grada Koprivnice jedni te isti filmovi udruge Karle Lulić budu financirani čak tri puta (razvoj scenarija, produkcija pa konačno distribucija) i to po ciframa od nekoliko desetaka tisuća kuna svaki put? Zašto drugi izvođači nemaju ista prava, primjerice razvoj teksta knjige jedne godine, publikacija druge godine i distribucija knjige u trećoj godini? Ili za slikara li glazbenika. Opet je film, odnosno filmovi Karle Lulić u povlaštenoj poziciji u odnosu na bilo koga. Zbog čega je film kraći od 15 minuta udruge Karle Lulić (de facto njen osobni film) gotovo stotinjak tisuća kuna vrjedniji od nečijeg glazbenog albuma, izložbe, monografije…?
Grad Koprivnica nije specijalizirana filmska agencija, kao ni književna, glazbena i ostalih djelatnosti u kulturi. Od 2020. godine Grad Koprivnica financira filmove u mnogo većem udjelu od ostalih kulturnih djelatnosti. To apsolutno nije pravedno. Zašto je recimo izdavanje knjiga “ograničeno” na 10 000 kn, a film gotovo nema granica. Možda zato, jer udruga Karle Lulić ne izdaje knjige?
Vrhunac besramnog trošenja novca građana Koprivnice je ovogodišnje dodjeljivanje 5.500 kn Karli Lulić za razvoj karijere dugometražnog filmskog redatelja od strane Upravnog odjela za društvene djelatnosti u natječaju za realizaciju programa/projekata u kulturi samostalnih umjetnika i ostalih. Kakve koristi imaju građani od privatnog razvoja karijere Karle Lulić? U kakvom je interesu Gradu financirati osobni razvoj karijere jedne osobe? U toj istoj kategoriji istovremeno je odbijeno financiranje za tri konkretna kulturna proizvoda.
Da rezimiram, Grad Koprivnica je filmovima udruge Karle Lulić postao krava muzara, doslovno privatni financijer, enormnim sredstvima na koje zahvaljujući izrežiranim “posebnim uvjetima” de facto nitko drugi nema prava. Predsjednica kulturnog vijeća Grada Koprivnice dobila je ogromne iznose na natječaju za kojeg sumnjamo da joj izravno pogoduje, a svima ostalima zatvara vrata. Od 2020. kada su građani zbog pandemije covida ostajali bez posla, iz Grada Koprivnice davalo se udruzi Karli Lulić kao da je osvojila jackpot.
Jedno je realna i prihvatljiva podrška umjetnicima, ali je apsolutno degutantno rasipanje enormne količine gradskih novaca dok mnoga prigradska naselja nemaju još kanalizaciju i asfalt.
Ne osporavamo iznimnu kvalitetu filmova Karle Lulić, ali je sporno izgledno pogodovanje i namještanje natječaja, te dvostrukih financiranja. Također smo za to da Koprivnica bude grad filma, ali baš kao i grad knjige, glazbe, fotografije…, sve bez pogodovanja i rasipanja novaca građana Koprivnice.
Prije svega zbog umetanja posebnih uvjeta natječaja (HAVC) što je sumnjamo direktno namještanje natječaja, istovremenog drastičnog povećanje sredstava za film koja su sva otišla u džep udruge Karle Lulić, a potom i zbog sumnje na potpuno neravnopravan povlašteni status udruge Karle Lulić u odnosu na sve ostale traži se od gradonačelnika pokretanje istrage, poništenje ovog natječaja u kategoriji Film i zaustavljanje isplate financijskih sredstava, te daljnje postupanje u skladu sa Zakonom prema svim odgovornim sudionicima vezanim uz ovaj slučaj. Zbog istih razloga tražimo od gradonačelnika da se vrate sredstava iz 2021. i 2020. godine te kompletnu reviziju i istragu natječaja radi ravnopravnog statusa svih sudionika.
Nitko ne spori da je Grad Koprivnica na legalan način financirao filmove udruge Dobar film čija je predsjednica Karla Lulić, koja je svojom prijavom ispunila sve uvjete natječaja, ali se netko jako potrudio da izdašno pretakanje gradskih novaca u udrugu Karle Lulić izgleda takvo, legalno. No, namještanje i pogodovanje uvjetima natječaja kako bi se njima pogodovalo jednoj strani, te istovremeno osiguralo da nitko drugi ni ne može ispuniti uvjete natječaja sigurno ne može biti legalno, baš kao ni dvostruko financiranje.
Svi detalji izneseni u ovom dokumentu javno su objavljivani na stranicama Grada, i ostalim javnim izvorima, a mi smo ovo sve sakupili tek lagano zagrebajući ispod površine.
Ovaj ćemo dokument poslati i USKOK-u.
Goran Šafarek i Diana Bartolić, u Koprivnici 31. 05. 2022.
P.S. Ove retke ne piše autor koji je odbijen na natječaju za film – nisam se ni natjecao ove godine. Svoj film Zeleni krvotok Hrvatske / Rivers of Croatia (52 minute) iz 2019. godine napravio sam od vlastitih sredstava, uložio sam u film koji je bio kvalitetan da ga otkupe televizije u Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji s desecima milijuna gledatelja kao i samoj Hrvatskoj (HRT) i time pokrio troškove investicije. Film je također promocija Hrvatske (a i Podravine koja je s čak 10 minuta od ukupno 52 minute neproporcionalno zastupljena u odnosu druge regije), pobijedio je na turističkom festivalu u Zagrebu. Nisam od Grada Koprivnice niti od njegovih firmi za taj film tražio ni lipe. Film je u potpunosti djelo koprivničkih (i jednog međimurskog) autora. To je dokaz da i za ozbiljne filmove ne treba silan novac poreznih obveznika.”
Dodajmo da smo očitovanje potražili u Gradu Koprivnici, no odgovor do zaključenja članka nismo dobili.
