Električni romobili, skuteri, bicikli i automobili – sve su to futuristička prijevozna sredstva koja su sve češća pojava na našim prometnicama.
Ipak, dok su vozači električnih romobila i skutera već ustaljeni na gradskim ulicama, a čak se vode i polemike kojoj bi oni kategoriji sudionika u prometu trebali pripadati, električni automobili i njihovi vlasnici čine tek djelić ove električne zajednice. Jedan od njih je Đurđevčanin Damir Lacković koji je vlasnik električnog automobila Tesla nešto više od četiri mjeseca.
Kako nam to i sam govori, priča oko odabira baš ovog modela bila je jako jednostavna.
– Od drage sam za rođendan na poklon dobio testnu vožnju u Tesli u Zagrebu, nakon toga mi je bilo bezveze voziti “običan” auto, a pošto sam u IT struci oduvijek mi je želja bila imati električno vozilo. Cijena je bila malo veća, no ovaj model ipak daje potpuni doživljaj električnog auta. Tu je i ekološka komponenta – čuvaš okoliš i paziš na prirodu i društvo – ističe Lacković i dodaje kako je plan isprva bio kupiti novo vozilo, no vrijeme čekanja njemu i njegovoj obitelji ipak nije odgovaralo pa su se uputili u potragu za rabljenom inačicom. Kada je pak riječ o troškovima prijepisa, registracije i osiguranja, Lacković nije naišao na značajnije poteškoće – cijena tehničkih procedura bila je jednaka onoj za vozilo koje ima motor s unutarnjim izgaranjem, pa čak i jeftinija s obzirom na to da eko test nije potreban.
A vožnja električnog automobila sa sobom donosi brojne prednosti, nastavlja Lacković.
– Prednosti su ekologija, ušteda na energentu, autopilot funkcija, mogućnost punjenja kod kuće i činjenica da je automobil kao nekakav gadget što je jako fascinantno. Komfor, ubrzanje i snaga također su prednosti, kao i sam osjećaj vožnje – kod električnih automobila baterija je na dnu pa je težište jako nisko zbog čega je u zavojima osjećaj vožnje poseban – objašnjava. No, bez obzira na ubrzanje, električno vozilo ne vuče na divljanje, već na smirenu i opuštenu vožnju, napominje.
Punjenje, održavanje, kvarovi…
Valja naglasiti kako je jedna od najvećih nedoumica po pitanju kupnje i vožnje električnih automobila upravo punjenje, a ono zahtjeva disciplinu, smatra Lacković.
– Ne možeš sjesti u auto, otići u Zagreb s par litara goriva, otići natankati i to je to. Treba planirati put i birati punionice jer ne rade sve uvijek ili su zauzete, ali to je već dobro pokriveno s mobilnim aplikacijama – prije dolaska na punionicu putem aplikacije možeš vidjeti njen status, je li u kvaru ili je zauzeta i slično. Po pitanju punjenja, najelegantnije je puniti kod kuće kroz noć – otkriva i objašnjava kako je za punjenje vozila u vlastitom domu za otprilike 450 kilometara potrebno izdvojiti 50-ak kuna.
U Hrvatskoj, ali i našem području postoji nekoliko pružatelja punionica za električna vozila, a iako bi pokrivenost mogla biti bolja, Lacković na značajne probleme zasad nije naišao. Novina je pak naplata punjenja na nekim punionicama, iako je omjer cijene punjenja električnog vozila i tankanja “klasičnog” automobila neusporediv, posebice u vrijeme velikog poskupljenja goriva.
– Koprivnica i Bjelovar su super pokriveni, o Zagrebu ne moramo niti pričati, no tamo je gužva na besplatnim punionicama i gotovo je nemoguće doći na red. U Đurđevcu imamo dvije sporije punionice koje rade relativno dobro, dok Koprivnica i Bjelovar imaju brze – u sat vremena se napuni oko 250 kilometara. Sama infrastruktura u Hrvatskoj nije najbolja, ali je podnošljiva, bolja je nego prije dvije ili tri godine kad je sve to počelo. Do prije nešto više od mjesec dana su gotovo svi punjači bili besplatni, a sada su pojedini provideri uveli naplatu na svim punionicama. Dobra stvar je da postoji limit vremena koje možeš provesti na punjaču, a naknadno se plaća po minuti. To je dobro jer pojedinci dođu i ostanu na punjaču cijeli dan. Time se vrši disciplina – govori.
Vlada mišljenje i kako problemi mogu nastati prilikom kvarova, odnosno održavanja. Lacković napominje kako je Tesla u ovom slučaju u nemoćnijem položaju u odnosu na druge konkurente koji imaju zastupništva u više hrvatskih gradova, dok je tek ove godine u Zagreb stiglo Teslino predstavništvo, odnosno servis. Ipak, velike intervencije nisu uvijek potrebne.
– Koliko sam čitao iskustva drugih korisnika nije bilo velikih intervencija – baterije bez problema prođu više od 250.000 kilometara ako ih ne oštetiš sam ili s lošim punjačima. Redovnih servisa nema, nisi primoran ići u servis ako nešto nije u redu, jedina tekućina koju stavljaš u auto je ona za stakla – ističe.
Električni automobili krcati su raznim (ne)običnim funkcijama
Spomenuli smo kako su električni automobili svojevrsni gadgeti na četiri kotača što dokazuju i funkcije poput autopilota, značajke putem koje automobil samostalno vozi.
– Autopilot je super stvar, ali ne treba se previše opustiti. Amerikanci su ga zloupotrebljavali pa su spavali ili čitali u autu, no on je super kad si umoran i to kao dodatni element sigurnosti – ne moraš u potpunosti biti fokusiran na vožnju, ali autopilot traži da svaku minutu dotakneš volan kako bi vozilo znalo da svjesno pratiš promet oko sebe. Kad prvi put auto samostalno pustiš u zavoj onda je malo zastrašujuće, no autopilot sve lijepo odradi i na našim prometnicama dobro funkcionira, bitno je samo da je cesta obilježena. Čita i znakove i semafore. Jedanput nas je čak spasio i od sudara jer ja nisam na vrijeme reagirao pa je on samostalno počeo kočiti i usporavati vozilo – prisjeća se.
Neobična komponenta u modelu koji Lacković posjeduje je i da se svim funkcijama vozila upravlja isključivo putem centralnog ekrana. Tu su i drugi isprva neobični detalji, nastavlja.
– U početku je bilo jako čudno – voziš i ne znaš rade li ti žmigavci ili svjetla i koliko brzo ideš, no navikneš se već nakon nekoliko 10-aka kilometara, iako je na prvu zastrašujuće. Uz to, u vožnji čuješ samo gume pa nemaš response kao kod klasičnog automobila – motor proizvodi zvuk pa znaš otprilike koliko voziš, ovdje nemaš pojma zbog linearnog ubrzanja. Čudna je stvar i da nema mjenjača – ističe.
Kada je pak riječ o spremnosti naših prometnica za opću elektrifikaciju, Lacković je mišljenja kako još treba proći neko vrijeme do trena kada će električna vozila zavladati našim cestama.
– Same prometnice nisu toliko bitne koliko je važna infrastruktura punjenja. Znali smo naići na punjač koji ne radi, a i kultura vozača je problem jer se ljudi parkiraju na prostore za punjenje električnih automobila. Nitko niti ne pita koliko auto troši energenta, već koliko košta; ljudi nemaju percepciju da vožnjom električnog automobila ne ispuštaš CO2. Nisu svi niti toliko zainteresirani jer imaju predrasude – kad smo se odlučili za kupnju električnog auta bilo je mnogo pitanja poput “što ako ti netko zauzme punjač na cijeli dan”, no tu se zapravo pokaže kultura vozača. Nitko od vozača električnih automobila ne stoji cijeli dan na punjaču, svi pristanu i nadopune vozilo pa odu. Među vozačima električnih automobila postoje disciplina, komunikacija i odnos. Stvorila se zajednica, ljudi izmjenjuju iskustva i svima je to nešto novo – poručuje.
Za kraj, Lacković šalje poruku da vrijedi isprobati čari električnih automobila. Naravno, u skladu s mogućnostima.
– Isplati se zbog ekološke komponente, uštedi na gorivu, nema servisa. Isplativo je onome tko se vozi po gradu jer električni auto tada najmanje troši, a ubija ga visoka brzina. Treba zapamtiti koliko jedan automobil ispusti CO2 i čađe u atmosferu, tu je i ulje koje se ispusti iz “klasičnog” auta koje se često izljeva tko zna gdje, kod električnog vozila toga nema. Disciplina je najbitnija, moraš ju imati – zaključuje.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
