Jedan rođendanski poklon i pradjedova bilježnica bili su početak ljubavi mlade Viktorije Horvat prema kaligrafiji, odnosno krasopisu.
Od malena svi ju zovu Vikica pa odatle i ideja za naziv njene stranice na društvenim mrežama. Ova 25 godišnjakinja iz Velikog Otoka nedaleko Koprivnice završila je srednju farmaceutsku školu, no još od malih nogu privlači ju umjetnost.
– Sjećam se pradjedove bilježnice u kojoj je krasopisom bilježio svoj život i teška vremena koja su ga u to doba snašla. Oduvijek sam se divila njegovom rukopisu i predivnim crtežima – prisjeća se Viktorija koja je oduvijek njegovala vještinu pisanja lijepim rukopisom, ali presudni trenutak ipak je bio jedan rođendanski poklon.
Govori nam kako je prije dvije godine kao dar za rođendan dobila tečaj kaligrafije.
– Polazeći taj tečaj moja ljubav prema kaligrafiji se povećala te od tog trenutka neprekidno radim na usavršavanju svoje vještine. Pritom, najvažnija je upornost. Kaligrafija je kao umjetnost lijepog pisanja temeljena na takozvanom motoričkom pamćenju. Kako bismo uspjeli lijepo pisati, potrebno je puno vježbe za određeni pokret ruke, a sve to kako bi naš mozak mogao memorirati taj pokret ruke – napominje Viktorija.
Objašnjava kako postoje različite tehnike pisanja i to od onih tradicionalnih do modernih stilova.
– Za tradicionalne stilove u većini slučajeva koriste se kaligrafska pera, dok se za modernije stilove mogu koristiti razni kistovi, flomasteri i slično. Od materijala i alata koristim kaligrafsko pero, olovku, papir za kaligrafiju, razne tinte i druga pomagala – ističe Viktorija i dodaje kako je pohađala dvodnevnu radionicu kaligrafije u Zagrebu koju je vodila kaligrafkinja i umjetnica Loredana Zega rodom iz Slovenije.
Tada su im bila ponuđena četiri fonta kaligrafije – 𝓒𝓸𝓹𝓹𝓮𝓻𝓹𝓵𝓪𝓽𝓮, 𝕲𝖔𝖙𝖎𝖈𝖆, 𝐊𝐚𝐫𝐨𝐥𝐢𝐧𝐚 i 𝕌𝕟𝕔𝕚𝕒𝕝𝕒, a ona je odabrala Copperplate, odnosno školski krasopis.
Ako bi se netko tko je sklon likovnom izražavanju želio upustiti u kaligrafiju, Viktorija ističe kako se kaligrafijom zapravo mogu baviti i ljudi koji nisu skloni umjetnosti, a pritom su važne volja i želja naučiti nešto novo.
– Kaligrafija će sama po sebi probuditi kreativnost i maštu, a upornošću i svakodnevnim vježbama razvit će se jedinstveni stil pisanja. Za početak su dovoljni papir, olovka i gumica kako bi se naučile osnovne tehnike kaligrafije, no svakako mogu pomoći i različiti setovi za početnike dostupni na raznim internetskim stranicama. Čini mi se kako je najlakše početi od definiranih fontova koje sam ranije spomenula. Nakon što se usavrše osnovne tehnike pisanja, vježbom se kasnije razvija vlastiti stil pisanja. Tako je bilo i u mom slučaju – pojašnjava Viktorija i napominje kako postoji i modernija verzija kaligrafije, takozvana moderna kaligrafija koja je zapravo iskrivljena verzija kaligrafije.
Ono što joj se čini najizazovnije u kaligrafiji jest stjecanje tehnike pravilnog pritiska pera te pravilan, ujednačen nagib i razmak slova, a to, kako kaže, pobuđuje želju za što boljim i bržim napretkom.
– Postoje i nekonvencionalne metode i varijante kaligrafije, no još se u njima nisam okušala. Za sada se volim držati nekih osnovnih pravila, no uvijek pokušavam pronaći inspiraciju u nečem novom. Koliko god se pokušavam pridržavati tradicionalne kaligrafije, ponekad volim svoje radove začiniti nekim crtežom ili ilustracijom. Vjerujem da svaki kaligraf na kraju pronađe metodu koja njemu najbolje odgovara i opisuje njegov stil – napominje Viktorija.
Kao što se voli izražavati kroz krasopis, otkriva nam da možda malo više voli fotografiranje.
– Uvijek volim uhvatiti emociju i neki poseban trenutak koji se ne može upisati riječima jer kao što glasi poznata izreka “Slika govori tisuću riječi”. Kroz fotografiranje ljudi me puštaju u svoj svijet i dopuštaju mi da kroz fotografiju ispričam njihovu priču – zaključuje Viktorija kojoj je u svemu što radi velika podrška njen suprug Matija koji ju je oduvijek poticao da se odvaži i iskoristi svoj talent.
