Koprivničanka Marija Kerečin ima 23 godine. Nakon završetka Medicinske škole u Koprivnici, odlučila je upisati Sestrinstvo u Varaždinu. Iako je mlada, Marija se u svega tri godine okušala u ulozi odjelne sestre u bolnici, ali i u ulozi medicinske sestre u privatnoj ambulanti.
Sebe opisuje kao empatičnu osobu koja voli svoj posao te na njega rado odlazi jer svaki dan može naučiti nešto novo.
– Od malena sam gledala tetu kako odlazi na posao u bolnicu te me svojim pričama privukla ovoj profesiji. Kad sam jednom shvatila da je to ono što želim raditi, odlučila sam upisati tu školu. Nikada se nisam dvoumila i uvijek sam imala osjećaj da je to ispravno – govori nam Marija.
Otkriva nam kako je najljepši osjećaj vidjeti osmijeh na pacijentovom licu.
– Prije svega bih rekla da se radi o poslu koji svaki dan donosi nešto novo i samim tim se radi o izazovu. Pacijentovo stanje u jednom trenutku može biti sasvim stabilno, a u drugom trenutku se može drastično promijeniti. Na kraju dana, najljepši je osjećaj vidjeti pacijentov napredak pa makar to bio i samo osmijeh – navodi Marija.
Posao, studiranje i privatni život je teško uskladiti
Iako studij privodi kraju, prisjeća se kako je bilo izazovno kombinirati posao, studiranje i privatni život, ali posao je ipak stavila na prvo mjesto.
– Profesori su nam izlazili u susret, no uskladiti sve obaveze koje sam imala na faksu predstavljao je izazov. Što se tiče privatnog života, na samom početku mi je trebalo dosta vremena da se naviknem, ali trenutno ne mislim da sam zakinuta u bilo kojem smislu jer se takve stvari uvijek stignu nadoknaditi – objašnjava.
Marija je do sada radila na nekoliko radnih mjesta, ali ljubav prema djeci ipak je prevagnula.
– Najprije sam radila u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce u Koprivnici. Radi se o školi za djecu s teškoćama u razvoju, a moja uloga je bila vođenje dokumentacije i briga o djeci. Nakon toga sam se okušala u radu u privatnoj ambulanti, ali to nije bilo za mene. Moje trenutno radno mjesto je u Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek, na Odjelu pedijatrije – ističe.
U radu s djecom, najvažnija je dobra komunikacija s roditeljima
Nedostatak motivacije s kojim se susrela obavljajući posao medicinske sestre u privatnoj ambulanti, zamijenila je energičnim poslom na odjelu.
– Jednostavno sam shvatila da se radi o poslu koji ne pruža previše izazova ili mogućnosti napredovanja. Pretežito se radilo o sistematskim pregledima, izdavanju radnih dozvola za različita zanimanja i hrpi dokumentacije. Rad na pedijatriji je sasvim drugačiji, ali zadovoljna sam jer konstantno učim o novim stvarima – napominje.
Posao pedijatrijske medicinske sestre opisuje kompleksnim i dinamičnim.
– Jutarnja smjena počinje njegom pacijenta, vade se laboratorijski nalazi, a nakon toga slijedi vizita. Ordinirana terapija, koju propisuje liječnik, dijeli se u propisano vrijeme, prati se stanje pacijenta u cijeloj smjeni, odlazi se na dijagnostičke postupke po potrebi. Svaki dan imamo pauzu od pola sata, komuniciramo s liječnicima u vezi stanja pacijenta. Naravno, nađe se i vrijeme za druženje među osobljem. Ovo je samo jedan dio širokog spektra poslova koje obavlja medicinska sestra – opisuje nam Marija.
Dodaje kako je u radu s djecom najvažnija dobra komunikacija s roditeljima.
– S obzirom na to da radim s osjetljivom populacijom, roditeljima moram objasniti da sve što radimo, radimo za djetetovo dobro. Primjerice, prilikom vađenja krvi djetetu koje ima loše vene, primorana sam pokušati izvaditi krv nekoliko puta, što na kraju ispada grubo. Nažalost, postoje roditelji koji ne razumiju svrhu toga – napominje.
Situacija s kojom smo suočeni protekle dvije godine – pandemijom koronavirusa, uvela je nove načine rada.
– Djeca s COVID pozitivnom anamnezom primaju se i dalje samo na Hitnom bolničkom odjelu, a ostala djeca se pregledavaju na prvom katu hitne ambulante. Liječnik nakon pregleda i dobivenih nalaza, procjenjuje je li dijete za hospitalizaciju ili se može liječiti kod kuće – objašnjava nam Marija.
Iako ju stereotipi vezani za ovakvu vrstu posla previše ne dotiču, Marija kaže da ih ima puno.
– Jedan od dražih mi je onaj kako na poslu ispijamo kavice i ništa ne radimo. Takva razmišljanja me ne zamaraju jer jedino ja znam o kakvom se zapravo poslu radi – zaključuje mlada medicinska sestra.
