Lana Strugar, mlada koprivnička rukometašica i članica Podravka Vegete, živi svoje rukometne snove.
Naime, kako nam to Lana i sama govori, nedavno je debitirala u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi za žene, ali i u Ligi prvakinja. Upravo je to bio veliki iskorak u njenoj sportskoj karijeri.
– Bila sam van sebe od sreće i veselja nakon debija u Ligi prvakinja te sam tako i proslavila sa svojom obitelji i prijateljima. Zahvaljujem treneru Mrđenu što je imao povjerenja u mene te me stavio u igru. Nadam se da sam postavljena očekivanja i zadovoljila – ističe.
Inače, Lana je rukomet počela trenirati u drugom razredu osnovne škole.
– Uvijek sam bila veselo dijete puno energije, kad sam počela trenirati rukomet, istog trena sam se zaljubila u sport. Trenerica Đurđica Zečević me oblikovala u igračicu kakvu danas i jesam i na tome joj iznimno zahvaljujem. Pod njenim vodstvom smo moja ekipa i ja osvojile tri državna prvenstva zaredom, a ja sam osvojila tri nagrade za najbolje desno krilo. Ona nas je gurala zbog čega dio nas danas i igra u prvoj ekipi – objašnjava Lana i dodaje kako je rukomet veoma maštovit sport, a sviđa joj se koliko se u njemu može eksperimentirati.
Kada je riječ o rukometnim uzorima, prije se divila Ani Nikšić, a danas Ani Turk s kojom ima čast i igrati.
– Kad sam s djedom kao mala odlazila na utakmice Podravke, uvijek sam gledala samo nju i za mene je ona bila najbolji igrač, pogotovo zato što je igrala na istoj poziciji kao i ja – naglašava.
Spomenimo i da Lana pohađa sportski smjer Gimnazije Fran Galović, no priznaje da joj je ponekad teško uskladiti školske obaveze i rukomet.
– Teško je trenirati i toliko putovati na utakmice, uz to i učiti za tako tešku školu, ali uz malo truda i dobru raspodjelu vremena sve se može lako riješiti – napominje Lana.
Kada je riječ o budućim planovima, rukometom se planira baviti profesionalno, ali uz nastavak obrazovanja.
– U budućnosti bih voljela zaigrati i za neke od najjačih europskih klubova poput Metza ili Gyoria. Što se tiče daljnjeg školovanja i dalje sam vrlo neodlučna u vezi toga koji ću fakultet upisati jer me uz rukomet zanimaju i kemija i modni dizajn, ali rukomet mi je na prvom mjestu pa ću vjerojatno upisati neki sportski fakultet – naglasila je.
Iako Lani rukometne i školske obaveze oduzimaju puno vremena, no kako ističe, u slobodno vrijeme voli spavati i jesti kolače i slatkiše, a vrlo rado i čita.
– Čitanje je jedna od rijetkih stvari koje volim jednako kao i rukomet pa bih, da ne igram rukomet, vjerojatno bila knjižničarka ili spisateljica. I tu nižem različite nagrade pa sam tako prošle školske godine bila prva na školskoj i županijskoj razini na natjecanju “Čitanjem do zvijezda”, a na državnoj razini sam završila čak i u top 10 – otkriva.
Naravno, važan faktor uspjeha je i obiteljska, odnosno prijateljska podrška.
– Obitelj me uvijek podržava u svemu što radim te puno ulaže u mene, dolazi na utakmice koje se igraju u Koprivnici i okolici te me uvijek bodri da nastavim dalje. Mnogo sam zahvalna članovima obitelji jer bez njih ne bih mogla toliko daleko dogurati u rukometu – zaključuje.
