Majstor Josip Fluksi jedan je od velikana Koprivnice i Podravine. Njemu u čast koprivnički Ogranak Matice hrvatske upriličio je poseban program u sklopu Ljeta na Zrinskom. O jednom iz plejade iznimnih Koprivničanaca druge polovice XX. stoljeća, koji je ostavio neizbrisiv trag u stvaranju identiteta Koprivnice i Podravine, prof. Dražen Ernečić iz koprivničkog Muzeja napisao je članak što je objavljen u ovogodišnjem Hrvatskom kajkavskom kalendaru.
Koliko pak majstora Fluksija znaju suvremeni Koprivničanci, osobito oni mlađi, ne znam. No sigurna sam da itekako poznaju njegova djela jer imaju tu privilegiju svakodnevno se sretati s njima, odnosno svakodnevno s njima živjeti. Možete li zamisliti središte Koprivnice bez pijetla na meteorološkom stupu, bez izrezbarenih vrata Pivnice ili pak bez one stamene dame što se u svoj svojoj raskoši proteže pored fontane u gradskom parku?
Majstore Fluksi, na što ste posebno ponosni kad govorimo o Vašim radovima u Koprivnici?
— Ponosan sam na puno toga u Koprivnici jer sam sve to radio sa srcem i dušom. Posebno me vesele vrata Pivnice Kraluš i ženski akt Buđenje što stoji u parku. To je moj diplomski rad za kojeg sam kao najbolje kiparsko djelo bio i nagrađen. Posebno je vrijedna ocjena, diplomirao sam s odličnim i za to bio nagrađen i to kod profesora Vanje Radauša, kod kojeg se nije moglo lako diplomirati, a kamoli još k tome dobiti i peticu.
Možete li nam otkriti, tko je bio model za ovu skulpturu?
— To je bila supruga našeg najpoznatijeg starog hrvatskog glumca, Zvonimira Rogoza. On je također Podravac, rodom iz Kalinovca, doživio je čini mi se 103 godine. To je bila njegova supruga Jagica. Ona je danas slikarica. Koristili su je svi profesori na Akademiji jer je doista bila izvrstan model.
I tako nam je kalinovečka snaha Jagica u svoj svojoj raskoši završila uz fontanu u koprivničkom parku…
— Tako je. Profesor Radauš, ali i profesor Sabolić molili su me da – ako se ukaže prilika, svakako ta skulptura bude izložena na javnom mjestu. To sam na sreću doživio. Tako sam uz pomoć tadašnjeg SIZ-a za kulturu uspio izlijati skulpturu i postaviti Jagicu u park. Sad ću reći Jagicu. Inače, to je skulptura Buđenje, a za mene predstavlja buđenje nove Podravine. Kad sam putovao na Akademiju u Zagreb, išao sam po prašnjavim cestama. Nije bilo ni asfalta, ničega u Koprivnici. A kad sam se vraćao, uvijek sam htio da se Podravina probudi. Kad je Podravka stasala, tad je sve dobro ostalo u našoj Podravini.
— Sve je to predstavljeno u liku te žene koja čvrsto stabilno stoji, bez stida, raširenih nogu. Mnogi su se čudili jer žene inače stoje stisnutih nogu. No profesor Radauš je bio oduševljen jer sa sam svojoj dao punu slobodu. Zamislite si ženu koja ujutro stoji pored prozora, proteže se i budi iz sna. Evo, to je moja Podravina.
Kad smo već otkrili Jagičin identitet, moramo spomenuti i vrijedan detalj s vrata Pivnice Kraluš. U njemu je lik još jednog velikana Podravine.
— Da, kako je meni prvi susjed bio Ivan Generalić, stalno smo se posjećivali. Kad bih ja nešto radio, dolazio je k meni, i obratno. Ja sam mu rezao gotovo sva stakla, to nije dao raditi nikome drugome. Jako smo lijepo surađivali. Tako je kod mene vidio skicu vrata na kojima je bio i jedan bik. Dobio je inspiraciju, odjurio je doma i kasnije me zvao da vidim sliku koju je nacrtao. Bio je to poznati Crveni bik, danas je izložen u Galeriji u Hlebinama. Ja sam onda njega, baš je kosio, a uvijek je sam kosio s kosom, tako sam ga brzo skicirao iz profila i baš mi je pasalo da ga stavim na vrata koja sam klesao.
Majstor Fluksi puno je radio u životu, puno je toga prošao. Iza njega su tisuće radova, a struka će ga posebno pamtiti kao autora novog pravca reproduktivnog kiparstva. Tom je tehnikom prije nekoliko godina izradio i mnogo izložaka, odljeva velikih hrvatskih djela, za izložbu koja je bila u Parizu. Dio toga tada je bilo izloženo i u koprivničkom muzeju. Danas se uglavnom bavi restauratorskim radom na svom imanju u Borovljanima. Iako mu nije uspio njegov naum da ga uredi kao mjesto za rad umjetnicima koji nemaju svoj atelje, kao što ga ni on u jednom dijelu svog života nije imao, majstor Fluksi posebno je ponosan na svoj “Bilogorski olimp” koji je otvoren za – kako kaže, sve ljude dobre volje:
— Volio bih da ljudi navrate, da više vide. No kao da se boje doći. A ovdje je prekrasno. Mjesto na kojemu sam pruža prekrasan pogled na Podravinu od Međimurja pa sve do Pečuha u Mađarskoj, vidi se sve do Mecseka. Kakva je čipka ta naša Podravina! Meni je to takva ljepota. Svaki tjedan vidim novu sliku. Priroda se mijenja. Prekrasno za vidjeti. A svaki dan si pogledam izlazak sunca. To mi je nešto posebno. Ako ga ne vidim, ako je oblačno, ja se ne osjećam dobro kao kad vidim izlazak sunca.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
