Petar Šenica, 23-godišnjak iz Hlebina, jedan je od mnogih koji su odlučili da će vlastito slobodno vrijeme provoditi u prirodi baveći se ribolovom.
Kako nam govori, ribolovom se zabavlja od malih nogu, a svoju prvu ribu ulovio je prije 15-ak godina.
– Bio je to šaran težak oko dva kilograma, taj događaj je bio prekretnica i od tada kreće moja ribička avantura koja traje i dan-danas – prisjeća se Petar.
Smatra da su naši domaći ribiči prilično zadovoljni jer u podravskim vodama obitava mnogo riba koje nerijetko dosežu i zamjetne težine.
– Najviše bih se osvrnuo na jezera koja su pod režimom “ulovi i pusti”, ona prema mojem mišljenju imaju najviše potencijala i budućnosti za daljnje naraštaje, kao i za sam riblji fond koji tamo napreduje velikom brzinom. Nema boljeg osjećaja nego kada istu ribu koju ste ulovili prije par godina ulovite ponovno, a ona bude još veća i ljepša – otkriva.
Petrovo omiljeno jezero je Autoput 2, poznato i kao Zerp. Na njemu je imao jako lijepe trenutke druženja s dragim ljudima, kao i najveće ulove.
Po pitanju najvećih ulova, Petar govori kako je na njih ponosan, posebno radi činjenice jer ih je ulovio uz pomoć vlastitog recepta.
– Među najvećim ulovima istaknuo bih šarana s jezera Zerp koji je težio 21 kilogram i 300 grama te soma s istoimenog jezera koji je težio jednako. Obje ribe ulovljene su na boilu, to je mamac na koji sam jako ponosan. Naime, sam ga radim od razno-raznih vrsta brašna i drugih tekućih i praškastih dodataka, ali naravno ne mogu u detalje, to je tajna mojeg uspjeha – priča kroz šalu.
Natjecanja su sastavni dio Petrovih ribičkih avantura
Važan dio ribolovne zajednice su i natjecanja, a Petar je u svojoj bogatoj ribičkoj karijeri sudjelovao na mnogo njih.
– Obožavam se natjecati, taj adrenalin, napetost i neizvjesnost do zadnjeg časa su nešto posebno. Uvijek su prisutna i lijepa druženja i nova prijateljstva s dragim kolegama ribičima. Prvo natjecanje bilo je u samim počecima mojeg ribolova. Nastupio sam na društvenom natjecanju koje se održalo u Gabajevoj Gredi 2010. godine u kategoriji juniora tehnikom udicom na plovak gdje sam osvojio prvo mjesto. Zadnjih pet godina sudjelovao sam na raznim natjecanjima šaranskog ribolova – od naše županije pa sve do Bjelovara i Zagreba. Jako sam ponosan na svoje uspjehe na ribolovnim natjecanjima – prepričava.
Najuspješnija natjecateljska sezona bila mu je upravo prethodna. Uspio je, govori nam, sa svojom ekipom osvojiti čak četiri prva mjesta i jedno treće koje mu posebno znači.
– Po pitanju bronce, riječ je o međužupanijskom šaranskom kupu na kojemu su sudjelovale po tri najbolje ekipe iz cijele Hrvatske. Uz neizvjesnu borbu do zadnjeg trena uspjeli smo odnijeti brončanu medalju – naglašava.
Pripreme za natjecanja iziskuju mnogo raznih međukoraka, a važan je i trud.
– Proces pripremanja je dug. Od pripreme hrane i određenih žitarica koje se prije kuhanja moraju namočiti u vodi pa sve do pravljenja boila, kao i pripremanja i prilagođavanja pribora određenoj situaciji na vodi. Ako idem na neku novu vodu na kojoj nisam nikad lovio, odradim barem jedan trening kako bih skupio što više korisnih informacija – otkriva.
Valja spomenuti kako u svakodnevnom hobi ribolovu i ribolovu kakav je prisutan na natjecanjima ne vrijede ista pravila.
– Pravila koja važe u slobodnom ribolovu gdje većinom nije veliki pritisak ne vrijede kada je voda skroz puna i kada svi love punom parom. Sve se nekako preokrene pa se treba čim prije prilagoditi – govori Petar.
Skupa oprema nije potrebna, a koncentracija u mirnom okruženju dolazi sama od sebe
Da je u početnoj hobi fazi potrebna tek dobra volja, kao i slobodno vrijeme, najbolje pokazuju i Petrovi ribolovni počeci.
– Za neke početke nije potreban preveliki novac, već samo volja i ustrajnost. U ribolovu, kao i u svemu, treba početi s osnovama, tako sam i ja krenuo. Prvo treba loviti sitnu ribu udicom na plovak i štapom direktašom da se stekne osjećaj, a ne odmah kupiti skupu šaransku opremu i onda se razočarati – dodaje.
Ipak, tijekom godina rada i stjecanja iskustva, Petar je nabavio i profesionalnu opremu.
– U većini svojih ribolovskih pothvata sada koristim štapove Greys Prodigy dužine gotovo četiri metra i snage od oko kilogram i pol. Koristim i role Shimano BBLC ili Ultegrama XTC Ci4 14.000. Jedan komplet štapa i role košta oko 500 eura. Ako nešto voliš i u tome istinski uživaš nije skupo. Netko kupi igraću konzolu, a ja ribički pribor, svatko ima svoju strast – pojašnjava.
Valja spomenuti i da je ribolov sport koji zahtjeva puno strpljenja, upornosti i borbenosti. No, spajanjem ugodnog s korisnim ne predstavlja neki problem, tvrdi Petar.
– Uvijek se nađe jedan cijeli ili barem dobar dio dana u tjednu koji odvojim za boravak kraj vode i bijeg od svakodnevice. Svakodnevno obavezno pratim ribičke oglase i novosti po raznim stranicama i dućanima kako bih bio u tijeku s novim zbivanjima – ističe i razjašnjava kako koncentracija i smirenost dođu same kada se sjedne pored vode.
Po pitanju zastupljenosti ribolova kao sporta u općoj javnosti, Petar smatra kako bi situacija mogla biti bolja.
– Ribolov kao sport nije dovoljno potpomognut, a niti promoviran. Nepravedno je zapostavljen, dok su naši dečki šaranaši već godinama u samom vrhu šaranske svjetske ribolovne scene. Svako ribolovno društvo trebalo bi organizirati male škole ribolova, to danas radi jako mali broj njih. Na taj bi se način mladi, odnosno djeca, zainteresirali za hobi i provodili vrijeme u prirodi što je svakako bolje i korisnije za njih nego da su im glave uperene u ekrane – zaključuje.
