Predivan, zadivljujuć i inspirativan prizor mogao se vidjeti na nedavno održanom Drugom koprivničkom polumaratonu – tata Benjamin Vuk na pet kilometara dugoj stazi u stopu je pratio svoju osmogodišnju kćer Miju, a mama Ana šestogodišnju Rebeku.
Benjamin, koji je član Atletskog kluba Koprivnica i na utrkama sudjeluje od 2011. godine, rekao je da mu je jako drago što je ovakva utrka održana baš u Koprivnici, u njihovom gradu.
– Ni sekunde nismo razmišljali hoćemo li se prijaviti ili ne. Djevojčicama je to bio jako veliki doživljaj. Nismo imali nikakve posebne pripreme, Ana je nekoliko dana prije s Mijom i Rebekom obišla rutu utrke – kazao je Benjamin.
Ana je dodala da je bila sigurna da će Mia bez problema proći utrku, no malo je sumnjala u Rebeku s obzirom na njenu dob i dužinu utrke, no ipak Rebeka je istrčala utrku i to kao najmlađa natjecateljica.
– Na pola puta upitala sam Rebeku može li trčati ili želi da odemo da doma, s obzirom na to da smo bile blizu kuće. Rebeka nije htjela ni čuti za odustajanje te je na kraju bez problema uspjela doći do cilja. Na utrci joj je trebalo 10 minuta manje za prolaz nego kada smo ju prolazile nekoliko dana ranije – objasnila je Ana.
Tata Benjamin je napomenuo da je Mia gotovo cijelu utrku trčala, svega tri puta su stali kako bi u hodu popila vodu i odmah su nastavili trčati.
– Mia je istrčala odlično vrijeme i za odraslu osobu, pet kilometara je prošla za 28 minuta i 28 sekundi što je odlično – istaknuo je Benjamin.
Poseban je to uspjeh, naglašava mama Ana, uzevši u obzir da ne treniraju.
– Djevojčicama ovo nije prva utrka na kojoj su sudjelovale. Istrčale su nekoliko trail utrka sličnih duljina kao što je bila ova koprivnička – naglasila je Ana.
Mia i Rebeka složile su se jednoglasno da iako je jako lijepo trčati Koprivnicom, puno više vole trčati i boraviti u prirodi.
– Na utrci je bilo super. Malo su nas boljele noge poslije utrke, ali je bilo jako lijepo. Malo sam trčala i malo sam hodala. Svi su mi cijelo vrijeme pljeskali – napomenula je šestogodišnja Rebeka.
Mia je istaknula da je bila jako uzbuđena u startu te da joj je bilo jako lijepo na utrci.
– Jako je lijepo što je bilo puno ljudi. Prestigla sam 32 trkača. Najbolje je bilo kad smo ulazili u cilj što su nam ljudi pljeskali – dodala je Mia.
Benjamin je istaknuo da je Mia nakon tri i pol kilometra počela brojati ljude koje su prestigli.
– Cijelo vrijeme sam ju pitao može li trčati, želi li da stanemo i malo predahnemo. Za predah nije htjela ni čuti, već je rekla da želi i da ubrzamo. Kako smo malo ubrzali tako smo počeli prestizati ljude, njih 32 – objasnio je Benjamin.
Mama Ana je dodala da im je malo teško procijeniti primjereni tempo trčanja s obzirom na njihovu dob.
– Ne znamo kad im je dosta, a bojimo se da ne pretjeraju. Kad smo sudjelovali na utrci na Zrmanji, Mia se naljutila na Benjamina jer ju je on usporavao. Osim što su bile sudionice već nekoliko utrka, sva djeca su sudjelovala na mnogim utrkama kao pratioci, odnosno Benjamin ili ja smo se natjecali s djecom u nosiljkama, tako da su u prirodi od malih nogu – rekla je Ana.
Ova aktivna obitelj trčanjem se rekreativno bavi godinama, a sve je počelo kada se 2011. godine Benjamin na nagovor prijatelja odlučio početi baviti rekreativno trčanjem.
– Prva utrka bila mi je krajem 2011. godine kada sam trčao 28 kilometara. Druga utrka koju sam trčao bila je 2012. godine i bila je duljine 42 kilometra. S obzirom na to koliko sam trenirao, odlično mi je išlo te sam tako odlučio trčati Treking ligu – prisjetio se.
Benjamin se može pohvaliti da je 2014. godine bio i prvak Treking lige. Dodao je kako trči isključivo u prirodi, naglasivši kako ne voli cestovno trčanje. Ana je kazala kako i ona pokušava trčati koliko stigne zbog djece koja su joj na prvom mjestu. Inače, Benjamin i Ana ponosni su roditelji i trogodišnjeg Davida i jednogodišnjeg Izaka koje tek čekaju prve utrke.
– Kad djeca zaspu, odem do obližnje poslovne zone Dravska gdje se istrčim. Preferiram tamo odlaziti trčati jer mi manje vremena oduzme od odlaska u prirodu – objašnjava Ana.
Iako je na prvih nekoliko utrka išao sam, ubrzo su se Benjaminu pridružili i ostali članovi obitelji.
– Kako su djeca polako rasla, tako smo svi zajedno počeli odlaziti na utrke. Prošli smo gotovo cijelu Hrvatsku, a bili smo i u Sloveniji te Italiji. Često smo na tim putovanjima spavali i u šatorima što je djeci jako zanimljivo. Od 2014. godine pa do 2017. godine intenzivno sam odlazio na utrke, a obitelj me na tim utrkama pratila u stopu – naglasio je Benjamin.
Svaki slobodni trenutak cijela obitelj provodi u šetnjama u prirodi, što djeca posebno obožavaju. Svi su se složili da i dalje planiraju trčati i što više boraviti u prirodi.
– Već sljedeći mjesec planiramo otići na Velebit. Benjaminu je to omiljena lokacija, a i nama je postala – zaključila je mama Ana i dodala da će i djevojčice najvjerojatnije trčati najkraću rutu.
