Vesna Martinjak, koprivnička slikarica i umjetnica tijekom godina umjetničkog izražavanja oslikala je mnogobrojne zanimljive i unikatne radove, a nedavno oslikano platno značajnih dimenzija samo je jedan od načina na koje izražava vlastitu kreativnost.
Po pitanju glavne posebnosti novonastalog rada, Martinjak ističe kako su u ovome slučaju najbitnije njegove dimenzije.
– Ovaj rad visok je 100 centimetara, a širok 150 centimetara, slikan je akrilom na platnu, a tema rada su morski motivi, odnosno jedrenjaci koji jedre te se reflektiraju u vodi – objašnjava.
Što se tiče trajanja izrade rada, Martinjak nastavlja kako je za oslikavanje velikog platna bilo potrebno uložiti podosta vremena.
– Ovo platno je veličine šest slika. Inače su dimenzije slika koje se najčešće slikaju otprilike visine 50 centimetara i širine 40 centimetara. S pripremom podloge, izradom crteža, samim slikanjem te zaštitom slike, za oslikavanje platna bilo mi je potrebno otprilike 30 sati slikanja – naglašava.
Bez obzira radi li se o oslikavanju platna većih ili manjih dimenzija, pravila slikarstva ostaju ista.
– Neke bitne razlike u stvaranju radova većih dimenzija u odnosu na one manjih ne postoje, postupak je isti, no za veliko platno treba veći pribor za slikanje – velike špahtle, veliki kistovi, puno više boja, veliki štafelaji… Ja kad slikam neku sliku prvo pripremim platno, obojim ga s nekom bojom koja zauzima najviše površine, zatim pažljivo izradim crtež pritom pazeći na dimenzije motiva na slici, kompoziciju i perspektivu. Zatim se krene slikati pozadina, a nakon toga i motiv. Ima tu dosta igranja sa svjetlom i sjenama te sa samom strukturom na motivu. Važno je dobiti trodimenzionalnost motiva te same slike – govori.
No, umjetnost ovdje ne staje. Kako bi iskoristila svaki djelić slikarskih materijala, ali i kako bi u potpunosti iskoristila svoj kreativni potencijal, Martinjak od “otpada” stvara nova likovna djela.
– Boje, a pogotovo akril se brzo suše, no šteta ih je baciti tako da ja na dasci koja mi služi za miješanje boja i paleta s preostalim bojama i pomoću špahtla naslikam nešto. Igranje bojama i teksturom na slikarskoj dasci daje zanimljive efekte te gledatelj na tim slikama može pronaći različite motive i likove. Gledatelj tada zapravo vidi ono što se nalazi u njegovoj mašti. Dok slikam neku sliku kraj sebe također imam još jedno platno ili lesonit na kojemu sa špahtlom slikam najčešće neki apstrakt, odnosno ponovno upotrijebim boju koju sam zamiješala. Takve slike dorađujem više puta, sve dok imam ostataka boja, a tada također nastaju razne teksture i oblici na platnu koji su veoma zanimljivi za promatrati – govori.
Ipak, za postizanje kreativnih vještina potrebna je i praksa, a Martinjak govori kako je sa slikarstvom povezana cijeli život.
– Interes za slikanjem razvijam još u djetinjstvu, dok intenzivnije slikam kroz zadnjih 10-ak godina. Završila sam četiri stupnja škole crtanja i slikanja Likovnog kluba Paleta u Koprivnici, a aktivna sam i na radionicama u organizaciji Hrvatskog sabora kulture te mnogim drugim online radionicama – dodaje.
Na pitanje zašto baš slikarstvo, Martinjak tvrdi kako je odgovor vrlo jednostavan.
– Slikarstvo volim zato što volim boje, stvaram neki ljepši svijet, slikanje me jednostavno ispunjava. Kad uronim u svijet boja, stvarnost oko mene ne postoji. Ljubav prema umjetnosti i kulturi izražavam i fotografijom te ukrašavanjem predmeta od drva i stakla nekim drugim tehnikama. Uz to volim glazbu, a volim posjetiti i dobre izložbe i koncerte – otkriva.
Omiljene slikarske tehnike, motivi i inspiracija svakom su slikaru jedinstveni, a česti je slučaj i da se slikari ističu baš zbog prepoznatljivog slikarskog potpisa. Svoj umjetnički identitet pronašla je i Martinjak.
– Omiljene slikarske tehnike su mi ulje na platnu, no sve više to mjesto zauzima slikanje akrilom na platnu. Privlače me i akvareli te kombinirane tehnike. Najdraži motivi su mi vezani uz prirodu, rijeku Dravu, jezera, podravska polja i livade. Volim slikati i ljudske te životinjske likove u pejzažu, cvijeće i slično. Inspiraciju crpim upravo iz prirode i iz svakodnevnog života koji me okružuje – izjavljuje.
Iako joj oduzima mnogo vremena, slikarstvo joj ipak nije primarna djelatnost.
– Slikarstvo je moj hobi koji radim u slobodno vrijeme, primarna djelatnost mi je rad u laboratoriju dječje hrane i kremnih namaza u Podravci – napominje.
Kako bi umjetnošću djelomično ostala okružena i u poslovnom svijetu, 2013. godine pridružila se Kulturno-umjetničkom društvu Podravka, dok je 2016. godine postala predsjednica društva.
– Biti predsjednica jedne renomirane i dugovječne udruge je čast, no ponekad je dosta zahtjevno, jer to ne uključuje samo moj hobi, već treba raditi s ljudima i baviti se drugim djelatnostima poput financija, organizacija događaja te drugih aktivnosti. No, uz pomoć mojih suradnika u vodstvu KUD-a, sve postaje lakše i uspješnije. U KUD-u osim slikara imamo i pjesnike te pjevače pa sam dosta naučila, ali i još učim o tim granama umjetnosti – tvrdi.
Promicanje kulture u društvu usred pandemije je teško, nastavlja Martinjak.
– U uvjetima pandemije dosta je teško nešto organizirati. Potpuno smo morali zaboraviti promoviranje kulture na način na koji smo se time bavili prije pandemije. Kolonije i susreti skoro da su potpuno stali, no nadam se da će uskoro doći vrijeme kada ćemo se opet moći više družiti i susretati na slikarskim kolonijama. Do tada smo se okrenuli virtualnim promocijama preko naše internetske stranice, YouTubea i društvenih mreža – govori.
Upravo je virtualnost pokazala kako umjetnost putevima interneta lako premašuje fizičke granice.
– Našu umjetnost na društvenim mrežama i internetskim stranicama vidi cijeli svijet. Ja sam osobno aktivna na mnogim društvenim mrežama i stranicama izvan naše zemlje gdje preko vlastitih slika promoviram našu državu – napominje.
Na tragu toga, pojedini strani slikari pobrinuli su se da i u svjetskoj karanteni iz vlastitih domova organiziraju virtualne slikarske radionice.
– Strani umjetnici u vrijeme pandemije osmislili su mnogo radionica koje su besplatne ili traže neke male donacije, no nauči se mnogo. Slikanje se prati uživo preko ZOOM-a, a najčešće se uči iz slika stranih majstora zbog čega su radionice na engleskom jeziku. Na radionicama sam tako naslikala slike po uzoru na Williama Turnera, Vincenta van Gogha, Claudea Moneta, Pabla Picassa i druge. Takav način rada mi je veoma pristupačan jer slikam u miru svog doma, koncentriram se na ono što profesor pokazuje, a sve te radionice mogu pogledati i kasnije, a tako i popraviti greške na slikama ili naslikati novu – zaključuje.
