Tamara Posavec 22-godišnja je studentica novinarstva, Varaždinka s koprivničkom adresom te ovogodišnja dobitnica Zlatnog voleka, nagrade za najvolonterku do 29 godina.
Tamara je dugogodišnja članica Udruge Šinterice dobra srca, a ovo priznanje predstavlja svojevrsnu krunu njenog volonterskog djelovanja, no nije isključivi razlog aktivnosti.
>> FOTO: ZLATNI VOL Najboljim koprivničkim volonterkama i volonterima uručena priznanja i nagrade
– Ova nagrada je lijepo priznanje, no najviše me ipak motiviraju isključivo životinje i svi životi koje smo spasili u udruzi ili ih promijenili na bolje, ali i sve one životinje koje će tek doći u udrugu. One su mi najveća ljubav, a želja mi je osigurati im najbolji mogući život – kazala je Tamara i dodala kako je ova nagrada njen uspjeh, ali i pobjeda cijele udruge.
Na pitanje zašto se odlučila baš za volontiranje, Tamara govori kako se ne radi o pukom popunjavanju vremena.
– Volontiranje mi daje mogućnost provođenja vremena sa životinjama što mi je uvijek bio prioritet kroz život, a razlog je i rad na poboljšavanju njihovih životnih uvjeta. Mogu raditi nešto što stvarno volim – dodaje.
Ljubav prema životinjama Tamari nije novost.
– Volim životinje otkad znam za sebe na što je veliki utjecaj imao moj djed koji je radio u veterinarskoj stanici i koji me vodio sa sobom, a kad sam bila mala nikad nisam smjela imati vlastite ljubimce. Sada imam i svoje ljubimce, ali i ljubimce iz udruge – kroz šalu nastavlja Tamara.
Otkrila je i kako su Šinterice dobra srce obuzele svu njenu ljubav prema volonterstvu, no ono ipak ne mora stati samo u granicama jedne udruge.
– Trenutno nemam želju priključiti se drugim udrugama, ali ako vidim da nekome mogu pomoći, makar i jednokratno, priključila bih se – rekla je.
Po pitanju konkretnih poslova koje je Tamara obavljala u udruzi, a koji su doprinijeli njenom prepoznavanju kao najbolje volonterke, Tamara govori kako je važno kompletno iskustvo posla s ostatkom članova.
– Ne radim skoro ništa samostalno, već za sve treba surađivati s barem još jednom osobom, no istaknula bih sudjelovanje u prošlogodišnjem projektu “Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet” koji je poticao udomljavanje, a sudjelovala sam i u organizaciji štandova. Smjene u Mačkovcu, održavanje Facebook stranice i pokretanje Dnevnika debelog Jure, našeg zaštitnog znaka, još su neki poslovi koji su doprinijeli priznanju – dodala je.
Po pitanju ostalih poslova i aktivnosti kojima se udruga bavi, Tamara napominje kako ih je na dnevnoj bazi nekoliko.
– Odnedavno smo podijeljeni u timove, a ja sam članica tri tima – udomljavanja, medija i promotivnih aktivnosti. Tim za udomljavanje bavi se komunikacijom s potencijalnim udomiteljima, tim za medije održava društvene mreže, a tim za promotivne aktivnosti organizira aukcije, štandove i dodatne radionice koje doprinose prepoznavanju udruge – objašnjava Tamara i napominje kako su novi volonteri uvijek dobro došli, posebice zbog toga što se bliži sezona mačića.
Sve spomenute aktivnosti oduzimaju i određenu količinu vremena.
– Uloženo tjedno vrijeme ovisi o tome koliko imamo projekata. Tjedno je to otprilike od 10 do 15 sati, a mjesečno od 30 do 65. Sve ovisi o količini posla koju uzmem, uz svakodnevne obaveze oko životinja u Mačkovcu. Primjerice, trenutno radimo na dizajniranju majica tako da to oduzima više vremena – ističe Tamara.
Osim toga, pobrinula se da volonterstvom, ali i ljubavlju prema životinjama ostane okružena i kod kuće.
– Trenutno imam tri svoje mačke i jednu na čuvanju iz udruge. Prve dvije našla sam bez udruge, a jedan je došao iz udruge i ostao. On se zove Tilt i malo je poseban, ima neurološki poremećaj zbog čega hodao kao da je pijan – naginje se i pada i dosta je smiješan, ali je jako drag – zaključuje Tamara.
