Ova slika ponukala me da potražim i rekapituliram broj sportaša koji su stanovali, odnosno živjeli u mojoj, Basaričekovoj ulici u Koprivnici i pripadajućim joj “prirepcima” u prošlosti (današnja Meštrovićeva na zapadu, Ul. Taraščice na istoku), a gdje se često na livadici raskrižja igrao nogomet, glavomet, glavonogomet, neka puca…
Na slici smo, s lijeva na desno, Ivica Čižmak, Ratko Aleksa, Zlatko Ljubić, moja malenkost i Goran Aleksa. To je malonogometna ekipa iz dječje kolonije na ljetovanju osmih razreda koprivničke osmogodišnje škole u Podgori 1957. godine, Foto Kapista.
Tko je sve iz tog gradskog kvarta ostavio trag u sportu? Evo!
Anđelka Belec udana Mioč susjeda iz Basaričekove 14, rukometašica, trenerica i kapetanica RK Ivo Marinković (Partizan, Podravka); Vlado Škutin nekad prva kuća u Taraščicama, nogomet i rukomet u RK Lokomotivi, svestrani sportaši braća Karlović: Vojin (igrač i trener u rukometu), Đorđe i Boro Karlović, stanovali u današnjoj Meštrovićevoj pa potom u kući u Ul. Taraščice; Marijan Gregurec rukometaš, Basaričekova; Zlatko Ljubić nogometaš u Slavenu i zagrebačkoj Lokomotivi; a stariji brat Branko Ljubić rukometaš u RK Ivo Marinković početna Zemberova generacija; u istoj kući ranije je živio Velimir Vuković kasnije rukometni vratar u zagrebačkom Medvešćaku; Kod Zlatka Šestaka u produženoj Basaričekovoj igrali smo stolni tenis, a Šestak (Žać) svestrani sportaš bio je prvi u ulici, ali i među rijetkima u Koprivnici, koji je imao trkaći bicikl, specijalku.
Miroslav Komatina susjed iz Basaričekove 10, rukometaš u Partizanu Koprivnica i u Srbiji. Ne treba zaboraviti obitelj Milošić. Tada budući liječnik Ivica Milošić jedini je u kvartu imao klizaljke. Krsto Milošić bio je predsjednik RK Podravke u njenim ranim danima.
Osobno sam bio rukometaš u koprivničkoj Lokomotivi i u Partizanu Koprivnica te u Čakovcu i trener golmanica u Podravki kod Vilima Tičića i Dietera Benotića.
S ponosom sam isticao kako je u našoj kući u Basaričekovoj 12 podstanar bio – Ivan Kušek Apaš! I još nešto iz sporta. U susjednoj Basaričekovoj 14 poslije rata zbog nedostatka školskog prostora bila je smještena Škola učenika u privredi, ŠUP. Imala je dobre sportaše (Kurečić). Nasuprot naše kuće samostan je pretvoren u omladinski dom i obdanište. Ima i jedan manje poznati podatak da je tu bila smještena nogometna reprezentacija Gane kada je došla na prijateljski susret sa Slavenom. Nije bilo povoljnijeg smještaja u našoj staroj, dobroj Koprivnici.
Za vrijeme mađarske revolucije 1956. godine ta zgrada bila je centar za izbjeglice. Proširila se vijest da je među nekima bilo i poznatih nogometaša. Spominjao se Nandor Hidegkuti, suigrač Ferenca Puskasa i Sandor Kocsis. Evo kako nas je slika Podgore dovela do mađarskih nogometaša u Basaričekovoj ulici.
Napisano po osobnom pamćenju.
Ivo Čičin-Mašansker / Koprivnička sportska povijest
