WalkingKoprivnica novi je pothvat Koprivničanaca Gorana Živkovića i Konrada Mulvaja inspiriran promjenom koja se počela događati prije godinu dana pojavom koronavirusa i koja još uvijek traje.
Iz njihove kreativne radionice dosad su izašle dvije duge šetnje Koprivnicom pod nazivom Longwalk 01 – The Beginnings Part One (The Point of Origin: The Deception of The Stone City) i Longwalk 02 – The Beginnings – Part Two (The Point of Origin: The Arrival), a u planu je i treća. Uz to, izbačen je i soundtrack za prvu šetnju pod nazivom Child’s play. Uz videouratke, soundtrack i teasere pojavljuju se konstrukcije kao što su “Promatraj, čitaj, misli!”, “Što je važno?”, “Sve je povezano!”, “Usuđuješ li se priključiti šetnji?”.
Ovaj dvojac, svima poznat kao Žika i Kono iz Overflowa, odlučio je spojiti hodanje, fotografiju, video i glazbu i jednim dosta angažiranim pristupom pozvati ljude na promišljanje onoga što nam se upravo događa.
Došlo je nešto što je već na početku izgledalo ozbiljno i dugotrajno
– Mučilo nas je što je to zapravo i mislim da smo obojica shvatili da je ovo vjerojatno najveći događaj u našim životima, ali i globalno. Iako se nadaš da kad proživiš rat kod nas, blizance u Americi, veliku financijsku krizu, da je to dovoljno za jedan život. No, onda je došlo nešto što je već na samom početku izgledalo da će biti ozbiljno i da će dugo trajati. Svijet se ionako već počeo mijenjati prije 10-ak godina, a ovo je samo ubrzalo stvari i to u nekom nepredviđenom smjeru – rekao je Žika.
Iskrica za ovaj pothvat bila je Žikina ljubav prema putovanjima koja mu je u jednom trenutku, prije otprilike godinu dana, uskraćena. Tada su se javila pitanja može li te potrebe i emocije nekako zadovoljiti u Koprivnici, a on je počeo pješke odlaziti u dijelove Koprivnice u kojima nikada nije bio i otkrivati zanimljive stvari.
– Zaljubio sam se u hodanje još 2005. godine u Zagrebu, slušao sam knjige, predavanja, muziku i shvatio sam da mi je to super. Ljudi su napravljeni za hodanje. Danas jako malo hodaju, a uvijek su hodali tisućama godina. Hodanje je meditativno i ako si daš priliku dugo hodati onda se iznenadiš koliko ti misli dolazi i što sve možeš smisliti. Više ništa ne mogu smisliti ako ne hodam – istaknuo je Žika koji je s dolaskom promjene sve više počeo hodati dijelovima Koprivnice i fotografirati ono što mu se našlo na putu, bez ikakvog koncepta.
Ljudi koji žive promjenu najčešće je nisu ni svjesni
Kao osoba koja je između ostalog završila i studij povijesti i kao veliki fan te znanosti napominje da je svjestan toga da ljudi kad žive neku promjenu najčešće je ne razumiju, uronjeni su u to i uopće ne percipiraju da se ona zapravo događa.
– Dolaskom promjene shvatili smo da nas obojicu muče i zanimaju iste stvari i u kontekstu toga odlučili smo povezati Žikino hodanje i fotografiranje s mojom ljubavi prema tehnologijama. Ideja i koncept su Žikini, a meni je bilo super uključiti se. U vrijeme kad je počela cijela ta frka i zaključavanje odlučio sam potrošiti vrijeme na neko učenje i proučavanje tehnologije kako bih se odmaknuo od svega što sam dosad radio – napomenuo je Kono.
Žika se nadovezao da su obojica željeli bolje razumjeti to što se oko njih događa pa su sve te spomenute elemente preveli u ovakvu priču.
– Promijenilo se tu puno koncepata, razvijali smo priču kroz zezanciju i razgovore, razmišljali što bismo mogli, ja sam hodao, meni je to cool, imali smo neke zamisli da bismo mogli Overflow kroz to progurati pa smo onda shvatili da muzika kakvu mi sviramo nije baš za gledanje na mobitelu nego za sviranje uživo. Došli smo na ideju da snimimo cijelu Koprivnicu i kroz to ispričamo nekakvu priču, snimimo ovo vrijeme, pogledamo godinu unatrag kako bismo vidjeli što će se dogoditi. Probali smo sve to ostaviti što otvorenijim. Stvari smišljamo kako se događaju, nemamo dugoročan plan već je jedini plan snimiti cijelu Koprivnicu, doslovno svaki puteljak, sve što spada pod grad, pod prigradska naselja kako bi ostalo kao neka vrsta javnog dobra za budućnost. Ali, to je samo površina, kao nekakvo platno na koje onda dalje crtamo – objasnio je Žika.
Inzistiranje na povratku na staro, umjesto na napretku i promjeni
Svaka duga šetnja objavljena je na poseban datum, donosi osvrt na prošlu godinu kroz najvažnije vijesti koje su bile aktualne u svijetu, Hrvatskoj i Koprivnici prije godinu dana, ali i danas.
– Mene muči što ljudi uopće pomišljaju i inzistiraju na povratku na nešto otprije s idejom da je to bilo nešto super, a bilo je bezveze. I dalje je prilika da se nešto promijeni. Imali smo šansu nešto promijeniti, ali nismo. Sad smo dobili drugu šansu i mi opet inzistiramo na povratku na staro, a ne na promjeni. Kroz ta pitanja, datume, osvrt na prošlu godinu i na ovo što je aktualno sad, cilj je ljude osvijestiti o promjeni koja se dogodila, koja se događa i koja će se dogoditi. To sve nam služi da se osvijesti da se promjena dogodila i da bi možda ipak bilo dobro prihvatiti to i iskoristiti priliku da se ode negdje naprijed, a ne da inzistiramo na povratku na staro koje baš i nije bilo super – smatra Kono.
Sličnog je razmišljanja i Žika koji dodaje da se čini taj ispit ne polažemo na dobar način.
– Meni je prvo bilo važno da ja sam kroz cijelu tu priču i proces čitanja toga što je bilo prije godinu dana pokušam to razumjeti na bolji način, nego da to uopće ne radim. Poanta je da kad netko i sam to pročita, zapita se i shvati da je to stvarno bilo tako prije godinu dana. Kad gledaš unazad godinu dana zapravo svaki datum nosi neku važnu promjenu – smatra Žika.
Tri priče sa zajedničkom potkom dolaska, odnosno početka
Kada je riječ o samim šetnjama koje su duge 10-ak kilometara i traju otprilike sat i pol, Žika kaže da svaka nešto tematizira iako je sve postavljeno u jednu kriptičnu priču.
– Sve prve tri šetnje se zovu “The Begginigs” kojima spajamo mjesta koja simboliziraju početak, a to su Kamengrad koji je mitski početak Koprivnice iako nije. To smo mislili do prije 30-ak godina, a danas je jasno arheologija pokazala da to nije početak Koprivnice nego da je početak kod crkve sv. Nikole i zato svaka od te tri šetnje ima krug oko crkve jer je to takozvani “original point of origin”. Još su dva mjesta – bolnica gdje se ljudi rađaju i to je početna točka života i kolodvori koji simboliziraju dolazak. To su tri priče koje imaju zajedničku potku nekakvog dolaska, odnosno početka – počeci pandemije primjerice, a druge teme koje su se pojavile prošle godine ispričali smo kroz šetnju – objasnio je Žika.
Kono je također naglasio da je temelj šetnja po svim označenim i neoznačenim ulicama i pokušaj njihovog stavljanja u određeni kontekst u kontekstu promjene.
– Mislim da duge šetnje nitko nije napravio na ovaj način. Dobro nam je da to radimo lokalno, s tehnologijom koju nitko nije koristio i mislimo da je zanimljivo doživjeti to na taj način. Činjenica da idemo nešto uglazbiti proizlazi iz toga što smo muzičari i imamo potrebu nešto stvarati, a istovremeno pokušati nešto naučiti i sebe promijeniti u glazbenom smislu – kazao je Kono.
Naivnost, apstrakcija i grozota oslikani u glazbi
Kada je riječ o soundtracku koji nosi dosta nevini naziv “Child’s Play”, Kono kaže da je ideja da glazba prati razvoj ove situacije, a počeli su upravo od naivnosti.
– Na početku smo svi bili malo naivni prošle godine u smislu “To se dogodilo tamo nekim Kinezima”. Nema ništa naivnije od djeteta koje se igra, a ova glazba na početku, tako dijete zapravo pristupa klavijaturama, ona je apstraktna i onda se pretvara u nešto teško i grozno što na neki način daje nekakav uvod, ali i naznaku priče koja će se očito odigrati i poslije. Kamo će muzika ići, to ćemo tek vidjeti – ističe Žika.
Riječ je, napominje Kono, o potpuno drugačijem pristupu glazbi.
– Prije se nešto razmišljalo, planiralo, proizvodilo se s vremenom i stavljalo u kontekst koji se zvao ploča. Sad smo vremenski ograničeni, dosta brzo nastaje, reakcija je na upravo taj tjedan i tu šetnju, na to kako izgleda ubrzani video. To nam je nešto novo i veselimo se tome – zaključuje Kono.
