Koprivničanka Lana Deković brucošica je Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci smjera Grafički dizajn i vizualne komunikacije, a njene radove uskoro bismo trebali vidjeti u izlozima koprivničke Knjižnice i čitaonice Fran Galović.
Kaže da je ljubav prema umjetnosti oduvijek na neki način bila prisutna u njenom životu.
– Od kada sam zapravo mogla držati olovku to je bila aktivnost kojoj sam posvećivala najviše vremena i kroz koju sam se mogla najviše izraziti. Umjetnost sam ozbiljnije počela shvaćati oko šestog, odnosno sedmog razreda osnovne kada se bližilo vrijeme upisa srednje škole i to je bilo nešto za što sam znala da bih voljela raditi ostatak života i to mi je bio i jedini izbor. Najprije sam htjela upisati ŠPUD u Zagrebu, no možda je to ipak bio malo preveliki korak za ono vrijeme pa sam na kraju našla srednju koja mi je zapravo pomogla oblikovati sebe kao osobu i umjetnicu te me dodatno usmjeriti – rekla je Lana koja je završila Srednju strukovnu školu u Varaždinu smjer likovna umjetnost i dizajn.
Nakon završene srednje škole upisala je Akademiju u Rijeci, a s obzirom na epidemiju koronavirusa, prijamni ispit bio je drugačiji nego prijašnjih godina.
– Zbog trenutne situacije prijamni se ove godine održao online. Zadržala se većina elementa kao što je mapa radova, samo ovaj put je bilo slanje radova na google disk, te motivacijsko pismo i intervju. Zapravo i nije bilo toliko strašno, jer cijelo moje srednjoškolsko obrazovanje i pripreme svodile su se na prijamni tako da sam imala dosta dobru bazu za ono što me očekuje. Akademija kao takva mi je oduvijek bila neki finalni cilj u obrazovanju, bila to ona u Rijeci, Zagrebu ili negdje drugdje, htjela sam ju upisati kako bih se nastavila baviti onim što volim te dobiti neku bazu za daljnji život i posao te upoznati nove ljude sa zajedničkim interesima, ali da i dalje razvijam sebe kao umjetnika – objašnjava Lana.
Što se tiče budućnosti, kaže da je to dosta teško pitanje.
– Ranije sam imala posložen neki određeni plan kako bi moj život trebao napredovati, s određenim ciljevima, no u zadnje vrijeme pokušavam se ne toliko stresirati oko budućnosti već uživati u onom što se trenutno odvija oko mene, a sad budućnost će biti kako bude – ističe.
Smatra da se može živjeti od umjetnosti, no nije lako.
– Ali, koji posao jest lak u današnje vrijeme? Kao buduća grafička dizajnerica mislim da mi područje mog interesa može osigurati da jednog dana nađem posao, ali da se i dalje bavim onim što volim. Umjetnici, bez obzira na njihovo likovno područje, pogotovo danas imaju jako veliki izbor u kojem smjeru žele krenuti i razvijati se tako da, uz doduše veliki trud, uspjeh ne bi trebao izostati – kaže Lana koja se oduvijek bavila crtačkim tehnikama i ilustracijama te umjetničkom grafikom.
Napominje da se uglavnom bazira na digitalnim ilustracijama kroz koje je razvila svoj stil i identitet, a od klasičnih tehnika ugljen ima posebno mjesto u njenom srcu.
– Umjetničku grafiku sam zavoljela u srednjoj školi zahvaljujući profesorici koja me uvela u to, a od tehnika najdraži mi je bakropis. Motivi mojih radova su uglavnom ljudi, odnosno bilo koja vrsta portreta ili autoportreta te figure i aktovi. Oduvijek me fasciniralo ljudsko tijelo i lice s obzirom na to da ga se može prikazati na toliko načina i s toliko različitih karaktera da to nadvladava sam motiv – ističe ova mlada umjetnica.
Sa svojim radovima sudjelovala je na nekoliko izložbi i natjecanja.
– Nažalost do sada nisam imala samostalnu izložbu jer smatram da moji radovi još nisu došli do tog nekog nivoa za koji bih bila apsolutno sigurna da ih želim izložiti javnosti. Trenutno još nemam izložbu u pripremi, no vjerojatno ćete moći vidjeti nekoliko mojih radova u veljači u izlogu koprivničke knjižnice – naglasila je Lana koja inspiraciju crpi iz različitih smjerova – radova umjetnika koje voli kao što su primjerice Frida Khalo i Egon Schiele, ili jednostavno nekih ideja i motiva iz stvarnog života, pa čak i onih, kako kaže, pomalo glupih ideja. Društvene mreže također su joj dosta velika platforma što se tiče inspiracije, bilo to od drugih umjetnika koje prati ili nečeg drugog.
– Kroz njih sam i sama na neki način počela razvijati vlastiti brend pod imenom Žuti Šafran koji uglavnom baziram na svojim ilustracijama – napominje.
Za sebe kaže da je oduvijek bila vizualni tip osobe i ponekad joj je dosta teško izraziti se verbalno.
– Umjetnost ili bilo koji vizualni način prikazivanja nečeg mi je uvijek bio najbliži kako bih mogla nešto objasniti ili izraziti sebe i svoje osjećaje. Nikad nisam umjetnost i moje stvaranje smatrala nekom vrstom bijega, već je ono bilo dio mog svakodnevnog života. Većinu vremena dok radim ne razmišljam previše o tome kako se osjećam, nego prepuštam radu da on govori umjesto mene – pojasnila je Lana kojoj je umjetnost središte svega i zauzima većinu njenog vremena, pogotovo uz fakultet, pa nema mnogo hobija.
U slobodno vrijeme voli čitati, slušati glazbu ili u normalnim uvjeti ići na druženja, izložbe, koncerte i razna događanja.
– Uz to trenutno sam članica ESN Rijeka, koji se bave takozvanim erasmus studentima u Hrvatskoj gdje volontiram u PR timu. Ako nije nešto od toga uvijek volim prihvaćati nove projekte, od murala, radova po narudžbi ili animacija za glazbene spotove – zaključila je Lana.
