Pripreme za Badnjak i Božić već su odavno počele, a na današnji dan prisjetit ćemo se nekih već pomalo zaboravljenih običaja koji su se prakticirali na našem području, ali osvrnuti i na primjerice kićenje božićnog drvca.
Vesna Peršić Kovač iz Muzeja grada Koprivnice istaknula je da je unošenje slame središnji običaj Badnje večeri koji se još do nedavno prakticirao u brojnim podravskim obiteljima.
– Ovo je meni osobno drag, poseban i mističan trenutak. Njime se razgraničavalo vrijeme prije Božića i božićno razdoblje. Domaćin kuće, odnosno najstariji muškarac obitelji u kuću bi unosio jedan veliki naramak slame i to u pratnji muškog djeteta koje bi u ruci nosilo upaljenu svijeću. Ostali članovi obitelji stajali su okupljeni oko stola – rekla je Peršić Kovač.
Kao još jedan važan element božićnog ciklusa istaknula je blagdanski stol. Peršić Kovač je napomenula da se uz postavljanje stola vežu i brojni drugi predmeti koji su bili obavezni: zrnje žita posipano na ploču stola u obliku križa, srebrni novac, slama i sijeno koji se stavljaju ispod stolnjaka, božićni kruh, još dva stolnjaka, zdjelica sa žitom i svijećom utaknutom u sredinu, raspelo.
Peršić Kovač je kazala da kad govorimo o lijepim željama kojima obiluje ovo razdoblje, osoba koja je najodgovornija za njihovo ostvarenje bio je svakako prvi božićni gost zvan položnik, poležaj ili položaj.
– Radilo se o osobi povezanoj s obitelji koju posjećuje, a gotovo uvijek je to bio muškarac jer se vjerovalo da „muški sreću nosi“. Poležaja se osobito pomno odabiralo i po osobinama, jer se vjerovalo da će one biti prenesene na sav podmladak u obitelji tijekom naredne godine. Poželjno je dakle bilo da to bude razumna i staložena osoba koja nije nasilna, rasipna, hvalisava i bahata. Njemu se pripremala posebno bogata gozba i očekivalo se da puno jede i mirno sjedi kako bi i kvočke mirno sjedile na jajima – objasnila je.
Spomenula je da u ciklusu božićnih običaja zelenilo ima važnu ulogu, a najzanimljivije je kićenje božićnog drvca.
– Ono je u našim krajevima relativno nova pojava i potječe iz 20. stoljeća. Prije toga su se kitile grane zimzelena najrazličitijih vrsta i to božićnim jabukama, plodovima oraha i različitim doma izrađenim ukrasima od papira, lančićima od slame, kokica, bundevinih koštica. Samo božićno drvce k nama je stiglo iz njemačkih krajeva gdje se ono stoljećima ukrašavalo, a svoj procvat doživjelo je sredinom 19. stoljeća. Taj se običaj iz njemačkih pokrajina seli prema Austriji, a s obzirom na to da smo tada bili u istoj državi, dolazi i u gradske sredine u Hrvatskoj – ispričala je Peršić Kovač.
Istaknula je da je značenje božićnog zelenila vezano uz agrarne kultove koji su prethodili ovom kršćanskom slavljenju Božića, a kojima se označavao početak nove godine i rast vegetacije.
– Postoji jedna zanimljiva priča o samom božićnom drvcu, koju je teško možemo provjeriti jer potječe iz srednjeg vijeka kada su u Njemačkoj u jednom mjestu željeli uprizoriti događaj izgona Adama i Eve. Za tu priliku su kao rajsko stablo s kojeg je Eva ubrala plod odabrali jedino zimzeleno stablo koje je moglo glumiti rajsko stablo, a to je bila crnogorična jela na koju su povješali crvene jabuke i vjeruje se da je od tada uobičajena tradicija ukrašavanja božićnog drvca odnosno zimzelene jele – zaključila je Peršić Kovač.
