Borna Cvrtila bivši je učenik Gimnazije Fran Galović, a trenutno je na trećoj godini preddiplomskog studija arhitekture u Nottinghamu u Engleskoj.
– Nakon što sam imao ponudu od pet sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Nottingham Trent University je 2018. i 2019. godine proglašen sveučilištem godine, što je bio veliki utjecaj na finalnu odluku da se odlučim baš za taj studij – ističe Borna.
Arhitektura ga nije oduvijek zanimala, ali zato umjetnost jest. Kroz sve četiri godine gimnazije pokušavao je shvatiti za koji dio umjetnosti se opredijeliti. Borna kaže kako mu je arhitektura došla nekako prirodno zato što ona pripada umjetnosti koja je cijenjena ili bar uzima pozornost svakog prolaznika, htjeli oni to ili ne. Također, napominje da ona spaja različite grane umjetnosti kulture pa čak i znanosti u jedno tijelo. Tako je arhitekturu naučio voljeti nedavno, no nije jedan od onih koji su to sanjali odmalena.
Radni dan traje otprilike 12 sati i nema praznog hoda
Njegov život u Engleskoj sastoji se uglavnom od rada na zadanim projektima. Radni dan mu traje otprilike 12 sati i nema nikakvog praznog hoda, a svog se rasporeda svakodnevno drži kako bi sve bilo završeno na vrijeme.
– Tamo sam se upoznao s njihovim Uni Lifeom, kako oni to zovu. Njihov je koncept studiranja potpuno drugačiji od našeg. Izlasci, piknici i sportovi su svakodnevica, a fakultet se svemu tome prilagođava. Iskustvo studiranja je tamo na prvome mjestu te je to ključna ideja njihovih reklama kojih se na kraju moraju i držati. Primjerice, svake godine škola arhitekture organizira Boat Ball na kojem sam prisustvovao prošlog ljeta. Događaj je tako popraćen u medijima, crvenim tepihom te večerom i partyjem na brodu koji plovi rijekom Trent – opisuje ovaj mladi Koprivničanac.
Misli kako nije u položaju kazati da je studij u Engleskoj bolji od onoga u Zagrebu. Napominje da je njegov smjer dosta slobodan i ekspresivan te je usmjeren direktno na to da ih nauče kako praktični dio funkcionira, dok njegovi kolege u Zagrebu više uče tehnički i opći dio. Smatra kako je život u Engleskoj puno drugačiji od onoga u Hrvatskoj. U Hrvatskoj puno ljudi smatra da je fakultet dio života u kojem osoba stvarno počne sazrijevati, dok se studij u Engleskoj smatra najluđim dijelom njihovog života. Veliki broj studenata tek tada iskusi noćni život po prvi puta. Općenito misli da je, ovisno o smjeru, edukacija tamo ponekad ipak stavljena u drugi plan pa se stoga i nudi veliki broj druženja, sportova, volontiranja i poslova.
Fakultet je isključivo praksa
– Moj je fakultet isključivo praksa. Počeo sam od jednostavnijih projekata poput Kuće za umjetnika Richarda Serre, Urbane farme, Olimpijskog centra koji smo radili rame uz rame s Gradskom upravom i korisnicima budućeg projekta koji će zaživjeti već sljedeće godine. Također bih istaknuo projekt Hibridne kuće na kojem sam dizajnirao prostor u kojem će korisnici živjeti, dizajnirati odjeću te na kraju biti i modeli svojih modnih dizajna – govori budući arhitekt.
Borna ima i predmete poput tehnologije, crtanja i konteksta u kojem proučavaju sve što je direktno i indirektno vezano za arhitekturu. U svakom od tih predmeta imaju slobodu učiti i raditi ono što ih zanima. Na život u Nottinghamu priviknuo se tek nakon prve godine. Kaže kako mu je bolje živjeti u svojoj rodnoj državi što zbog ljudi i mentaliteta. I tamo je stekao veliki broj bliskih prijatelja, no ipak misli da će ovo biti period života koji će mu nakon školovanja tamo i završiti.
– U arhitekturi postoje veze, usudim se reći, sa svim mogućim područjima znanja, ovisno o zadanom projektu. Najbolji je primjer toga možda projekt zvan Urbana farma na kojem sam proučavao dubinu rasta korijena različitih kultura, potrebnu temperaturu zraka, širinu krošnje, potrebnu vlagu i slično kako bih znao koje su uopće potrebe budućih korisnika mog dizajna – objašnjava on.
Na njegovom fakultetu nije cilj samo proći. Godišnje imaju nekoliko izložbi i redovite posjetitelje iz uglednih arhitektonskih tvrtki. Borna objašnjava kako je bit svega zapravo pripremiti portfolio koji će im u bližoj budućnosti omogućiti posao, dok je ocjenjivanje stavljeno u drugi plan te uglavnom služi kao povratna informacija. Misli da se nije odrekao ničega više od svojih vršnjaka iz Zagreba po pitanju snage i vremena uloženog u studij. Njegovo odricanje više je vezano uz odluku da napusti dom i prijatelje.
Najdraži grad što se tiče arhitekture mu je Zadar
Što se tiče same arhitekture koja krasi gradove i države, Borna ju primijeti, ali ne na način na koji bi to ljudi očekivali. Nije zaluđen time da dubinski analizira građevine oko sebe, nego radi to tada kada treba. Misli da kao i svatko drugi, može osjetiti duh grada na koji arhitektura utječe. Nije puno putovao, no bio je u nekoliko europskih zemalja i vidio je veliki dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali ništa ga nije posebno zadivilo. Smatra kako engleskim gradovima nedostaje osobnosti. Kao najdraži grad izdvojio je Zadar jer misli da hrvatski gradovi općenito imaju predivan duh. Kao najljepše građevine izdvojio je one Franka Lloyda Wrighta jer mu se sviđa njegov koncept prerijskih kuća koje imaju direktnu vezu sa svojim okolišem. Više ga zanima moderna arhitektura, a posebno američka, no misli da je drevna arhitektura osnovica koju svaki arhitekt mora znati.
Predavanja u prosincu online pa je plan vratiti se u Hrvatsku
Ovu je godinu počeo radnim iskustvom u kolovozu u jednoj zagrebačkoj arhitektonskoj tvrtki nakon čega se vratio u Nottingham. Predavanja je imao online, dok su jedan na jedan tutoriali i dalje bili odrađeni na fakultetu. Kaže kako fakultet radi u potpunosti i to ne planiraju promijeniti pa na tjednoj bazi ide u radionu i knjižnicu. Ove godine radi na projektu Thermal Baths, a u prostorima fakulteta postavljena je galerija studentskih radova koja je otvorena za javnost. Govori kako su u prosincu svi fakulteti donijeli odluku da se predavanja u potpunosti prebace na online princip kako bi studenti koji nisu iz Engleske mogli otići kući.
– Trenutni je plan vratiti se u Hrvatsku, a uz neki dobar razlog i druge opcije mogu doći u obzir. Ako bih i radio u inozemstvu, mislim da bi mi Engleska bila posljednja opcija baš zato što mislim da ću u svojih sedam godina fakulteta skupiti dovoljno engleskog iskustva. Želja mi je ipak živjeti u toplijim krajevima, ali to ćemo sve još vidjeti. Mislim da postupak zapošljavanja u inozemstvu počinje dosta rano, a u nekim slučajevima čak od prve godine studija. Nisam upoznat s time kako to sve funkcionira u Hrvatskoj. Smatram da će svatko tko se trudi i tko je na neki način inovativan, uspjeti u onome što voli, a ja volim arhitekturu – zaključuje Borna.
