Nije loše povremeno se sjetiti onih koji su bili prvi. U rukometu to su bili sveastrani gimnazijski sportaši Ivan Kušek i Vinko Zember. Sjetit ćemo se još jednom početaka 1954. godine iz teksta Vinka Zembera.
VINKO ZEMBER: POČECI RUKOMETA NA GIMNAZIJI
Godine 1954/55. počeo je na gimnaziji raditi Ivica Kušek i on je udario temelj muškog rukometa u Koprivnici. Nakon godinu dana vođenja muške rukometne momčadi otišao je u vojsku, a ja sam došao na njegovo radno mjesto. Preuzeo sam od njega mušku momčad i trenirao samo je dvije godine u sezonama 1955/56. i 1956/57.
U istom razdoblju formiram žensku ekipu. Trenirao sam oba sastava do 30. lipnja 1957. godine, do odlaska u vojsku.
Nakon godinu dana Kušek se vratio iz vojske i uključio u momčad kao igrač. S obzirom na to da je istodobno igrao nogomet u Nogometnom klubu Slaven, dogovorio sam se s njima da mu se dozvoli povremeno igranje jednog poluvremena, kako bi bio sposoban odigrati utakmicu i za Slaven.
Moram reći da je Ivica bio divan kolega, drug, prijatelj bogatog sportskog i kulturnog znanja. Bio je svestran u sportskim disciplinama, košarci s kojom je i počeo u gimnaziji, rukometu i bio je jedan od najboljih nogometaša u Koprivnici i šire.
Svojim dolaskom u školskoj godini 1956/57. Vlado Ščrbek se aktivno uključio u mušku rukometnu ekipu.
Imena igrača: I. Kušek, V. Kuzel, V. Pavša, B. Ljubić, N. Jankulovski, Z. Mikulek, Z. Špoljar, V. Karlović, P. Kanižaj, B. Gabaj, Belec, Usorac, B. Milivojević, M. Kostić…
Dosta igrača dolazilo je iz okolnih mjesta, pa su često prenoćili u školi, spavajući na strunjači, a povremeno i samnom, zahvaljujući nezaboravnom sportskom djelatniku u nogometu gosp. Tomljenoviću, kod kojeg sam stanovao.
Sami smo obilježavali igralište, postavljali mreže. Stare mreže dobili smo od Slavena.
Suci su dolazili iz Varaždina, što je koštalo. Za to su se pobrinuli kolege ljubitelji sporta, bivši gimnazijalci, Gusti Kah, Branko Koščak, Slavko Kovačić Čato, prodavajući karte da se plate suci.
Igrači su bili vrijedni, zalagali su se, s puno ljubavi za rukomet. Bili smo zatečeni promjenom pravila igre – vođenjem lopte. Poteškoće je stvarao neravan teren, ali sve je to s puno vježbe svladano u kratkom vremenu.
Problem je bio i nedostatak lopti, imali smo samo jednu loptu. Šteta što nema pisanih podataka o tome, barem ja ne znam za njih. Sjećam se da je administraciju vodio učenik s kojim me je upoznao Kušek.
Bio je vrlo aktivan, kontaktirao je s Varaždinom, obavještavao sve igrače itd. Njegov otac bio je profesor. Prestao sam trenirati, voditi ekipu, 30. lipnja 1957. godine odlaskom u vojsku, a vratio se u Koprivnicu 1961. godine.
Na slikama redom: Vinko Zember, Ivan Kušek te faksimil Zemberova sjećanja.
