Klara Vinković dvije i pol godine brani boje Ženskog nogometnog kluba Koprivnica u kojem ujedno trenira mlađe uzraste djevojčica.
Govori da joj je oduvijek životna želja bila branjenje. Odmalena je htjela igrati nogomet, ali su tada u blizini postojali samo muški nogometni klubovi pa nije imala gdje trenirati.
– Kada mi je završila košarkaška sezona, nisam više imala što trenirati pa sam čula da je u Koprivnici potrebna golmanica i išla sam probati. S obzirom na to da nisam nikada u životu stala na gol, mislim da sam se dobro snašla. Cure su sa mnom zadovoljne i to mi puno znači – govori Klara.
Košarku je trenirala 12 godina. Igrala je i prvu košarkašku ligu i kaže kako se definitivno više trči nego u nogometu te je zahtjevnije. Vidi se razlika u dinamici, ali ističe kako bi bilo kada mijenjala prvu ligu u košarci za drugu u nogometu.
– Nikada se nisam pretjerano isticala u košarci. Bila sam dobra trenerica i sutkinja, ali bila sam prosječna igračica. Više sam sjedila na klupi nego igrala i kako sam imala 20 godina nisam se htjela prestati baviti sportom. Na pitanje je li mi veća ljubav košarka ili nogomet teško je odgovoriti. Košarka mi nedostaje samo zbog igre, a nogomet mi je bolji zbog svega. Ekipa, treninzi i igra su odlični – kaže koprivnička vratarka.
Klara je dvije godine trenirala i mlađe dobne kategorije djevojčica u košarkaškom klubu Podravac u Virju s kojima je bila i prvakinja Hrvatske.
– Razlika u treniranju košarkašica i nogometašica je jedino u dobnoj skupini. U košarci sam trenirala djevojčice od 12 godina i starije, dok u nogometu radim s djevojčicama od pet do devet godina. Raditi s mladim nogometašicama je dosta zahtjevno jer su još male i sve im je igra, a moramo i malo ozbiljno raditi kako bi nešto naučile. Sama sam se javila za trenericu jer sam i prije trenirala mlađe djevojčice, a i nedostajao mi je taj trenerski dio – prepričava ona.
Ova koprivnička vratarka bila je i košarkaška sutkinja dvije godine, ali kako je krenula trenirati košarkašice nije više stigla raditi i jedno i drugo pa se odlučila za treniranje mladih cura.
U koprivničkom klubu ima svojeg posebnog trenera koji s njom radi od onih najosnovnijih vježbi do onih malo zahtjevnijih. Oko sat vremena ima golmanski trening i onda još pola sata trenira zajedno s ostalim igračicama.
Što se tiče golmanica u klubu, ona je jedina seniorka dok još jedna golmanica može braniti i za seniorsku i za kadetsku ekipu.
– Jako sam zadovoljna i moram spomenuti da nikad bolju ekipu, upravu i trenera nisam imala. Igračice su me odmah prihvatile kao novu članicu i to mi je bilo pozitivno iznenađenje. U 12 godina treniranja košarke u Virju nije bilo toliko zajedništva koliko sam to dobila ovdje u Koprivnici u ovih dvije i pol godine – ističe vratarka.
Uglavnom radi od sedam do tri pa može uskladiti treninge i posao jer se treninzi održavaju navečer. Kaže kako joj nije prenaporno odraditi posao i nakon toga otići na trening jer ju to ispunjuje.
Jedno od najljepših iskustava koje je doživjela s klubom bilo je putovanje na turnir u Menton, prekrasni francuski gradić na Azurnoj obali. Prošle su godine koprivničke nogometašice osvojile peto mjesto. Protiv tadašnjih prvakinja turnira Klara je imala dosta dobrih obrana i izgubili su samo 2:1 što je odličan rezultat s obzirom na to da su im s druge strane stajale belgijske prvotimke. To joj je ujedno bila i najbolja utakmica u karijeri koju će još dugo pamtiti.
– Dok god bude kluba u Koprivnici, mogu računati na mene jer sam odmah bila prihvaćena kao dio ekipe i zahvalna sam im na tome. Do kad ću moći, igrat ću i to mi je trenutni plan – zaključuje Klara.
