Kristijan Kolarek, 39-godišnji voditelj kuhinje u Gradskom društvu Crvenog križa Koprivnica, prije dvije godine počeo je trčati zbog problema s kralježnicom.
Nije htio trčati po asfaltu pa je krenuo trčati po šumi, gdje se rodila ljubav prema trčanju, ali i planinarenju.
Kolarek je od tada sudjelovao na nekoliko trail utrka i planinarskih pothvata, a vrhunac ljubavi prema rekreaciji i prirodi, bilo je prošlotjedno sudjelovanje na takozvanom Highlanderu, odnosno planinarskom pothvatu dugom 104 kilometra kojeg je prošao u pet dana. Kolarek nije sam išao, već mu je društvo pravila sestra Kristina Plahinek.
Stazu su prošli u planiranih pet dana
– Toliko toga smo doživjeli i vidjeli u pet dana, da je teško ispričati u nekoliko rečenica. Bilo je zaista odlično, od predivne prirode pa sve do ljudi s kojima smo se družili. Stazu smo prošli u planiranih pet dana, s time da se nismo žurili već smo htjeli uživati u Velebitu s obzirom na to da smo prvi puta bili tamo. Prva dva dana smo bili malo sporiji dok se tijelo ne navikne na nošenje 15 kilograma tereta. Ljudi s kojima smo bili opisali su Highlander kao festival planinarenja i planinara, a s tom konstatacijom mogu se u potpunosti složiti – istaknuo je Kolarek.
Što se tiče staze koja je dugačka 104 kilometra, njen početak bio je na Zavižanu odakle su krenuli prema Premužićevoj stazi. Prvi dan su došli do 35 kilometara udaljenog planinarskog odmorišta Skorpovec.
Fantastičan zalazak sunca na Panosu
– Drugi dan išli smo do Baških Oštarija, to je već bio lakši teren dug otprilike 18 kilometara. Treći dan bio je možda i najzahtjevniji, kada smo išli na Panos, no on se itekako isplatio jer zalazak sunca na Panosu je fantastičan, i to bih svima preporučio da barem jednom vide. Četvrti dan spuštali smo se prema Velikom Rujnu, dok smo se posljednjeg dana spustili do Starigrad Paklenice, gdje je bio cilj – ispričao je Kolarek ukratko trasu puta.
Na putu, uz njega i sestru, sudjelovali su i brojni zaljubljenici u planinarenje iz cijele Hrvatske, ali i drugih zemalja. Od cijelog puta, Kolarek ističe da je pogled na Panosu nešto što ga je najviše oduševilo.
– Pogled s 1300 metara odakle puca pogled na Jadransko more, jednostavno je predivan. Osim toga svakodnevno druženje s ljudima i pozitivna atmosfera tijekom svih pet dana, oduševila me. Osim fantastičnih pogleda, neću zaboraviti ni ljude koji su stizali u kamp, skinuli gojzerice i obuli papuče te su svi hodali kao da su obuli štikle, zbog žuljeva. No unatoč svim žuljevima ovo je jedno odlično iskustvo – naglasio je Kolarek.
Dodaje da se sa sestrom na Bilogori pripremao za Highlander. Govori kako su radili spustove i uspone s opremom, kako bi vidjeli koliko mogu izdržati.
– Kada smo stigli na Velebit, to je nešto potpuno drugačije. Na Velebitu su kamenite staze i bilo je puno napornije nego na pripremama, no svaki vas uspon nagradi prekrasnim pogledom. Zbog toga su za ovakav pothvat potrebne dobra psihička i fizička priprema – ističe.
Sve što je potrebno za planinarenje je dobra volja
Kolarek je kazao kako bi planinarenje preporučio svakome jer je jako dobro za zdravlje i održavanje kondicije.
– Sve što treba za planinarenje i trčanje je dobra volja. Čovjek samo treba imati hrabrosti odlučiti početi trenirati. Najteži korak je odlučiti se pokrenuti. Nakon toga sve je lakše. Nakon što se krene, iskusniji kolege planinari i trkači uvijek daju pokoji savjet, a i mi smo ih dobili nekoliko tijekom pet dana provedenih na Velebitu – rekao je.
Naglašava da je osim volje jako bitna i podrška bližnjih. Dodaje kako mu je supruga velika podrška u svemu te da bez njezine podrške ničega ne bi bilo.
Kolarek je zaključio kako će i dalje sudjelovati u trail utrkama, planinarenjima, a nada se da će mu se sljedeće godine pridružiti i supruga te da će ju nagovoriti da zajedno prođu kraću Highlander trasu od 55 kilometara.
