Da su manja mjesta sve poželjnija odredišta za život, pokazuje primjer Zagrepčanina Domagoja Matijevića koji je s obitelji prije 15-ak godina kupio kuću u Legradu.
Kaže da su dobrobiti manjih mjesta višestruke, a s obzirom na to da prometna i komunalna infrastruktura sve razvijenija, standard života u manjim mjestima gotovo je jednak onome u gradu. Napomenuo je da je pravi primjer za to Legrad, koji u posljednjih nekoliko godina doživljava infrastrukturni procvat.
U posljednjih nekoliko godina u općinu se doselilo i nekoliko obitelji, a jedan od prvih koji je prepoznao dobrobiti Legrada bio je Matijević.
Prvi put u Legrad došao je sasvim slučajno
– U Legrad sam došao sasvim slučajno. Bilo je ljeto, sa ženom i kćerkom bio sam u našem apartmanu na moru. To ljeto bilo je jako vruće, na moru je bila velika gužva pa sam rekao ženi da se spremi i da ćemo se vratiti u Zagreb. Kazao sam joj da ćemo radije ići iz Zagreba na izlete, nego da ostanemo u toj gužvi i vrućini na moru – kazao je Matijević.
Kako nikada do tada nije bio na Dravi, a strastveni je ribič, odlučio je da prvi izlet bude posjet Dravi.
– Prvo mjesto u koje smo došli bio je Legrad. Zanimljivo je da nismo uopće znali kuda idemo, znali smo samo da želimo na izlet na Dravu. Tada smo došli na Halaš Čardu. Bacio sam štapove i počeo pecati, kćerka i supruga su se kupale, bilo nam je jako lijepo. U to vrijeme razmišljali smo da kupimo neku nekretninu i na kontinentu. Tada sam rekao da je to to. No, kako smo imali vremena, odlučili smo proći Dravu sve do Osijeka. Istraživali smo i ostala mjesta, ali Legrad je bio ljubav na prvi pogled – rekao je Matijević.
Nakon nekoliko mjeseci, Matijević je kupio jedno veliko zemljište na početku mjesta. To zemljište nije bilo građevinsko pa je odustao od gradnje, ali ne i od Legrada.
Legrad je najprije bio zamišljen kao vikend odredište
– Prošlo je par mjeseci, pronašao sam ovu kuću u kojoj sada živimo i kupio sam ju. Ova kuća sagrađena je krajem 60-tih godina i u njoj su živjeli mlinari. Zanimljivo je da ja nemam nikakvu vezu s Podravinom. Pola moje obitelji je iz Slavonije, a pola iz Gorskog Kotara, a ja sam rođeni Zagrepčanin. No poveznica je ta da je moj djed u Slavoniji bio mlinar – ispričao je Matijević.
Dodao je da su prvotno Legrad zamislili kao vikend odredište. No, kazao je da su se s vremenom boravci u Legradu produžili.
– Vlasnik sam firme pa sam mogao posložiti vrijeme kako bismo što duže ostajali u Legradu. Kad čovjek živi u Zagrebu cijeli život, ne zna kako je lijepo biti ovako na selu, okružen prirodom i Dravom – napomenuo je.
Matijević je naglasio da je tako bilo sve do početka epidemije koronavirusa i potresa u Zagrebu, kad su odlučili definitivno preseliti u Legrad.
Matijević je inače po struci magistar komunikologije i vlasnik firme koja se bavi seminarima za osobni razvoj.
Prioda, opuštenost, mir malog mjesta ne mogu se mjeriti s asfaltom i zgradama metropola
– Četiri godine studirao sam i živio u Londonu. Živio sam i dvije godine u New Yorku te sam proputovao gotovo cijeli svijet. Mjesto stanovanja ovisi o tome što čovjek preferira. Treba vidjeti različita mjesta i suprotnosti kako bi se mogla ocijeniti kvaliteta života u određenom mjestu. Gledajući život u Zagrebu, ali i u Londonu i New Yorku, puno je lošiji od života ovdje. Čovjek u velikim metropolama ode na posao pa se vrati doma u stan, sve to izgleda više-manje isto – objasnio je.
Dodao je čovjek u velikim gradovima okružen zgradama i betonom.
– Jedino što ima više društvenih događanja, ali toga sam se zasitio. Osim toga Zagreb već dugo godina nije fini gospodski grad kao što je nekad bio. Nije to više ona energija koja je bila u 80-tima. Posebno nakon potresa osjeti se jako puno negativnosti u zraku – rekao je.
Svu tu negativu iz Zagreba zamijenio je prirodom i opuštenosti koju mu nudi Legrad.
– Jako volim prirodu i to je jedna od dobrobiti ovog mjesta. Cijelo vrijeme sam u prirodi, kad mi dođe, odem do Drave ili prošećem obližnjim šumama. Pred koji dan bio sam sa ženom u berbi gljiva u Rasinji. Sva bogatstva prirode na dohvat su mi ruke – istaknuo je.
Napomenuo je da osim prirode, Legrad ima sve što čovjeku treba – od kafića u kojem svako jutro popije kavu pa sve do trgovine, banke, liječnika, zubara, a čega nema ovdje, ima u Koprivnici.
Za mještane kaže da žele pomoći, ali nisu nametljivi u svojoj ljubaznosti
– Sprijateljio sam se jako sa sumještanima. Ljudi su odlični, žele pomoći, ali nisu previše naporni u toj ljubaznosti. Ovdje postoji još onaj austro-ugarski štih, ona neka odmjerenost. Osim toga ljudi su ovdje i jako ekološki osviješteni, što mi je drago jer ovdje još uvijek prevladava priroda. Nitko te ne gnjavi, čovjek ima svoj mir. Nema nikakvih gužvi – istaknuo je te se našalio kako mu je jedina smetnja zvuk kosilice koja zuji tijekom cijelog ljeta.
Osim za sumještane, same riječi hvale ima i za načelnika Općine Legrad, Ivana Sabolića.
– Vidim da ima viziju i da ima plan. Vide se pomaci i to mi je jako drago. Općina radi brojne projekte. I sam sam petero ljudi nagovorio da kupe kuće u Legradu, redom prijatelje iz Zagreba koji su mi došli ovdje u posjetu. Kada su došli proveo sam ih mjestom pa su se zaljubili u ovaj raj na zemlji – ističe.
Dodaje kako je obišao cijeli svijet, i sve velike rijeke Hrvatske, kako voli ribolov, no nigdje nije vidio takvu ljepotu kao što je ovdje u Podravini.
– Prijatelj koji je došao kod mene u posjet, a trenutno je također u procesu kupnje kuće, nije očekivao da ovdje imam pravi dom. Očekivao je neku manju vikendicu, a iznenadio se kada je shvatio kako je velika kuća te kako je Legrad postao naš dom. Kuća ima 120 kvadrata, malo je veća od stana u Zagrebu kojeg imam, ali ovdje je moj dom. Ljudi imaju krivu percepciju, prijatelji iz Zagreba prije nego što dođu kod mene još uvijek misle da je ovdje sve blatno, staro. Legrad nije selo, Legrad je za mene u najmanju ruku mjesto, ali ono što je još važnije, Legrad je za mene dom – istaknuo je.
Zaključio je da je kvaliteta života, odnosno razina stresa nemjerljiva te kako im ni jedne sekunde nije žao, već su sretni što su Zagreb zamijenili Legradom.
